Svi smo mi ovce, samo je pitanje tko će nas prvi zavesti

Kada bismo Enija Meštrovića pokušali predstaviti širokoj publici, naslov ovog teksta bio bi, dakako, senzacionalistički. U njemu bi vjerojatno stajala imenica "branitelj" te kratko da je na zadarskom karnevalu organizirao gay-pride i izmjenjivao nježnosti s drugim muškarcima.

Ili da se provozao u autobusu sa srpskom zastavom te došao na gradski trg kao nogometaš Crvene zvezde. Bilo je to iste one godine kada je bivši zadarski gradonačelnik izjavio da ne polaže vijence na spomenike sa zvijezdom petokrakom – iz moralnih razloga.

Meštrović, predsjednik Kulturno-umjetničkog društva "Bleke i konji", položio bi vijenac ustašama, partizanima i četnicima te, kaže, svim vojnicima poginulima zbog ideologija bezumlja svojih vođa. U svjetlu prosvjeda sa Savske, branitelj koji zastupa takve stavove sigurno je pravi čudnovati kljunaš te populacije.

Zadarskoj javnosti Meštrović je poznat kao performer koji svojim kameleonskim preobrazbama i nastupima uvijek privuče pažnju. Na ovogodišnjoj su karnevalskoj povorci "Bleke i konji" prošetali Kalelargom sa stadom ovaca noseći oznake političkih stranaka. U pozadini su svirale "Čavoglave", a zaorila se i "Moja domovina". Nema sumnje, poruka je jasna: ovce smo u raljama politike.

"Danas vlada višestranačko jednoumlje. Postoje stranke sa svojim vojskama, a mržnja je posijana duboko. Samo zbog toga sam jugonostalgičar. Slavko Kulić govorio je o 'nemišljenom mišljenju' – moramo izmisliti nešto novo, nešto što nije bilo. Ispalo je da komunizam nije dobar, a i demokracija nije baš djelotvorna, pa trebamo tražiti nešto treće", kaže Meštrović, pa nastavlja: "Ideologije i dalje razjedinjuju, djeca uče o svijetu od svojih roditelja, koji se i dalje dijele, a sve proizlazi iz obitelji. Tražili smo državu 1300 godina i dobili je. Onda smo se u 20 godina posvađali, opljačkali, zadužili i odgojili generacije koje neće imati volje razgovarati s nekim tko razmišlja drukčije."

A dijalog je, kaže Meštrović, ključ svega. Čak i u situaciji kada njegovi bivši suborci  mjesecima protestiraju ispred resornog ministarstva. Smatra da je za braniteljske prosvjede dijelom kriva i država. Oni koji su radno sposobni umirovljeni su i ostavljeni bez ikakva posla, pa si takvi mogu priuštiti višemjesečno kampiranje u šatoru. Vojni invalidi druga su priča i  sugovornik ih poštuje sve dok ne siju mržnju. 

"Nikad se ne bih bunio da invalidi imaju i 100.000 kuna mirovine, ali bih zato žestoko napao svakog lažnog branitelja koji prima nezasluženih 100 kuna. Oni su zapravo dovedeni u situaciju poput naše – ovce u izborima. Svi smo mi ovce, a sve ovisi o tome tko te prije zavede. Neki ljudi ne znaju zbog čega prosvjeduju. Pojedine stavke u zakonu nisu dobre i treba ih promijeniti, ali sve se može riješiti razgovorom. Ne treba postavljati ultimatume", smatra Meštrović.

Meštrovićeva nezavisna lista "Konji" osvojila je inače dva od pet mjesta na izborima za Mjesni odbor naselja Bokanjac. Na istim je izborima HDZ pobjeđivao 23 godine. Odbor nisu uspjeli konstituirati jer to nije išlo u korist ostalim strankama koje su osvojile jedno mjesto. Meštrović to objašnjava činjenicom da je svaka  politika trgovina u kojoj se vrijednosti dobrobiti zajednice uvijek nekako izgube.

Sa svojim se "konjima" prije dvije godine natjecao i na lokalnim izborima, a javnosti se predstavio s dvadesetak performansa. Pa je odglumio prosjaka, divljaka iz prašume i tipičnog Hrvata iz dalmatinskog zaleđa.

Tijekom kampanje cijeli KUD našao se pod istragom DORH-a zbog plakata s kojim su se pojavili u karnevalskoj povorci godinu dana prije, a na kojem su Boris Dežulović, Ante Tomić i Željko Jovanović prikazani u seksualnoj pozi. Objašnjava da plakat nije bio sporan sve dok se nisu kandidirali na lokalnim izborima, a ankete pokazale da bi mogli utjecati na formiranje gradske vlasti. O predizbornoj kampanji snimljen je i dokumentarac "Elections 2013", koji je ušao u završnu večer 23. dana hrvatskog filma.

Ni sam zapravo ne zna kakav bi bio kao političar. Smatra se idealistom koji razmišlja o dobrobiti zajednice i ne zanima ga politička trgovina. Politika je, međutim, za njega nepresušno vrelo inspiracije, a o gradskim problemima progovara kroz nastupe. Tako je početkom veljače postavio drvena vrata oko prometnog znaka na ulazu u grad. Performans "Vrata Zadra – sjeverni portal" kritika je upućena gradskoj vlasti koja planira velike i skupe projekte (kopanje kanala između Jazina i Foše) dok grad vrvi ostalim infrastrukturnim problemima.

Mnogo je stvari koje smatra važnijima, a jedna je i pravac u kojem grad ide. 

"Kada govorimo o turističkom brendu Grada Zadra, Poluotok bi trebao biti onakav kakav je. U duhu mediteranske kulture. Da znaš da si došao u Zadar, a ne u New York ili Berlin. Ovdje se ne može doživjeti ništa osim  kulturnih spomenika. Samo po tome kužiš da si u Zadru. Sve ostalo je prodavanje globalnog smeća. Promovirao bih, na račun Grada Zadra, sve obrte i ugostiteljstva koji će podržavati autohtonu kulturu. Treba nam nekakav pravac, da se u gradu može nešto doživjeti kroz cijelu godinu, a ne samo ljeti. I da to bude Dalmacija, a ne Monte Carlo. Zašto bi Zadar trebao biti Monte Carlo? Zašto Zadar ne bi bio Zadar?", pita se Meštrović koji je o sličnom problemu osvijestio javnost kada je prije tri godine odjeven u žensko donje rublje ispred muzeja prodavao pizzu uz objašnjenje da je riječ o tradicionalnom, lokalnom jelu. I nije puno pogriješio. Oni koji ljeti dođu u Zadar, mogu vidjeti da se gastronomska ponuda temelji na fast food-restoranima.

Logiku svojih satiričnih performansa u kojima se poigrava sa stereotipima i tabuima Meštrović s objašnjava jednostavno: "Krećem od sebe. Ljudi se prvo nasmiju meni, a onda se iz performansa vidi kome je ta 'glupost' upućena. Ne želimo da sve ostane samo na jednom šutu, kratkom dojmu. Želimo da nastup ostane u dubljem sjećanju. Sadimo dublju odgovornost prema dostojanstvu. Od nekud treba početi. Nismo mi Bogom dani, ima toliko ljudi koji imaju isti ili sličan cilj, ali mi sve radimo na potpuno drukčiji način. Političari ne znaju kako prezentirati ideje, a da budu dobro prihvaćene. Pogotovo kod mladih. I puno bolje ideje od naših padnu u vodu zato što se predstavljaju na pogrešan način." 

"Bleke i konji" mogu se pohvaliti širokim spektrom djelovanja. Organiziraju akcije čišćenja naselja, koncerte, druženja, bokanjačku alku, a uoči Božića od kuće do kuće pjevaju pjesme. Prošle su godine u HNK-u Zadar odigrali predstavu "Aktualni sat" u kojoj se raspravljalo o ideološkim temama oko kojih se lome koplja. Zadnja predstava "Tamo da putujem" promovira druženje i razgovor. Posjetitelji, ujedno i sudionici, mogli su naručiti svog sugovornika – od psihijatra preko dilera drogom i građevinskog mafijaša do životnog trenera. Meštrović je zadovoljan predstavom smatrajući kako je velik uspjeh da su ljudi došli te u vremenima kada svako gleda samo sebe, odlučili poslušati druge ljude.

Reakcije sumještana na inicijative živopisnog Meštrovićeva KUD-a danas su uglavnom pozitivne. Nije, međutim, uvijek bilo tako: "Mi sadimo ljubav. Ne činimo ništa loše. Ispočetka je bilo: 'Ma nego što su nego konji,  bleke, budale!', ali kada  su ljudi primijetili koliko smo napravili za mjesto i grad, a sve bez ikakve financijske koristi, promijenili su ploču. Sad govore: 'Ma nisu vam oni konji, oni se samo tako zovu, oni su vam zapravo… Dobri'."