"Na otoku Korčuli pod maslinama filozofi"

"Na otoku Korčuli pod maslinama filozofi".

Tako glasi prvi stih pjesme Kolovoz na Korčuli 1968. godine, koju je autor, pjesnik i filozof Nikola Tadić, recitirao na predstavljanju digitalnog arhiva časopisa Praxis u knjižnici Srpskog kulturnog društva Prosvjeta.

Dvosatnu tribinu moderirao je Petar Milat, a pred pedesetak ljudi govorili su profesor sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Dejan Jović, docent na Filozofskom fakultetu Luka Bogdanić te jedan od praksisovaca Veselin Golubović. Prikazana je i projekcija filmskih zapisa o Korčulanskoj ljetnoj školi. A upravo o njoj Tadić piše u spomenutoj pjesmi. Cijelo jedno desetljeće škola i časopis okupljali su elitu među domaćim i stranim filozofima i sociolozima, a te 1968. godine skup na Korčuli prošao je u znaku 150. godišnjice rođenja Karla Marxa.  

"Od rana jutra o otuđenju i oslobođenju čovjeka; Gajo Petrović, Rudi Supek, Milan Kangrga", najavljuje Tadić u pjesmi domaće snage pa nastavlja s nabrajanjem stranih pojačanja: "...Kostas Axelos, Erich Fromm, Jurgen Habermas."

Prošlo je nešto više od 40 godina od gašenja Korčulanske ljetne škole, u svijetu cijenjene zbog kritičkih i plodonosnih rasprava koje su se tamo vodile, te prestanka izlaska časopisa Praxis, koji je zadnjih godina postojanja dobio etiketu nositelja radikalno lijevih ideja. Izdanja časopisa, knjiga, ali i ostalih djela o Korčulanskoj ljetnoj školi bila su disperzirana, zbog čega je građa bila teško dostupna široj javnosti.

Prikupljanja se prije dvije godine uhvatio Ante Lešaja, praksisovac i umirovljeni profesor ekonomije, a digitalizirali su je Tomislav Medak iz Multimedijalnog instituta (MAMA) te Nikola Mokrović, Jana Hodžić, Ivan Zidarević i Josip Humjan iz Documente. Zajednički cilj bio im je potaknuti revalorizaciju časopisa i Korčulanske ljetne škole, o kojoj su na kraju i prikazane filmske snimke.

"Dugo sam se kolebao hoće li se knjige i časopisi prebaciti u Institut za društvena istraživanja u Nizozemskoj. Ipak, u dogovoru s profesorom Linom Veljkom dogovoreno je da se predaju Hrvatskom filozofskom društvu. Osim izdanja časopisa, prikupljeno je i 150 knjiga praksisovaca, 40 djela o časopisu na našem jeziku te isto toliko na drugim jezicima", priča Lešaja o sadržaju.

Na predstavljanju arhiva osvrnuo se na fenomen otpisa i uništavanja knjiga u devedesetima. U svom djelu "Knjigocid - uništavanje knjiga u Hrvatskoj" iznosi podatak da je tijekom tog razdoblja iz knjižnica otpisano 2,8 milijuna djela koja su iz ideoloških razloga zasmetale Tuđmanovoj vlasti. 

"To je nacističko-fašistički sindrom. Po tom uništavanju knjiga Hrvatska, odnosno režim iz 1990-ih, ostat će upamćen kao proustaški, kako ga je formulirao Kangrga", dodao je Lešaja o knjigama koje su zbog ćiriličnog pisma, ekavice ili ljevičarskog sadržaja uklonjene s polica knjižara.

Svjetski, a naš, može se reći za Praxis, koji je jedno vrijeme izlazio na tri strana jezika i tako europsku javnost informirao o atmosferi koja je potkraj 1960-ih vladala u Jugoslaviji. Časopis se bavio analizom i redefiniranjem marksizma kakvog ga je zamislila Komunistička partija za koju su smatrali da se udaljila od svojih lijevih ideala.  

Već u uvodnoj riječi prvog broja, koji je izašao 1964. godine, praksisovci su dali do znanja da ne žele konzervirati Marxa, nego razviti misao revolucionarne misli nadahnute njegovim razmišljanjima. 

"Smatramo da razumijevanju biti Marxove misli mogu prije pridonijeti njeni inteligentni kritičari, nego ograničeni i dogmatski pristalice", stoji u uvodu.

Anton Vujić u svojoj knjizi "Hrvatska i ljevica" Praxis definira kao časopis i kritički filozofski pokret s nabrušenim studentskim i inim svijetom koji je postavljao ljevičarske zahtjeve mišljenja.

Časopis je svakako inspirirao studentske demonstracije koje su se 1968. godine odvijale prvo u Beogradu, a zatim u Zagrebu. Tražila se demokratizacija Partije, snažniji zaokret prema samoupravnom socijalizmu te veće slobode medije. Svoje zahtjeve uskladili su s "kritikom svega postojećeg“, kako svoj rad ukratko znaju opisati praksisovci.

Za partiju - šok. Prvi ozbiljniji napad, koji je, za razliku od onih nacionalističkih od kojih se već znala obraniti, dolazio s lijeve strane.

Za Dejana Jovića Praxis je dokaz da je 1960-ih i 1970-ih godina postojala živa rasprava o interpretaciji marksizma na koju ni sam partijski vrh nije mogao ostati ravnodušan.

"Raspravljalo se o tome što je zapravo marksistička ideja, i ta debata postojala je stalno unutar političke elite. Treba naglasiti i da je vladao ogroman strah da se Jugoslaviju ne proglasi revizionističkom zemljom. Bio je to strah od etikete revizionista koja bi mogla doći od Sovjetskog Saveza. Ta bitka o tome tko je revizionist bila je trajna i u tom kontekstu treba promatrati Titov odnos prema alternativnoj interpretaciji marksizma", kazao je Jović.

Nakon studentskih demonstracija Tito je na prvu, u unutrašnjim krugovima, pokret osudio te mu pripisao antireformske značajke, da bi kasnije u govoru studentima dao podršku kako bi ublažio situaciju.

Ipak, časopisu su 1974. godine ukinute državne potpore te zabranjeno tiskanje. 

Luka Bogdanić smatra da je unutar Partije postojao zrakoprazni prostor koji su praksisovci pokušavali ispuniti svojim vizijama humanističkog marksizma.

"Generaciju koja izlazi iz Drugog svjetskog rata najčešće su činili partizani, ljudi od prakse i djelovanja. Intelektualna elita je nestala. Uglavnom zbog rata, a i sama KP nije ju imala u velikom broju, pogotovo ne u Hrvatskoj. Tu nastaje borba za novi intelektualni prostor gdje se jedna nova elita želi postaviti da ona bude interpretator partijske ideologije", rekao je Bogdanić.

Pričajući o svojim kolegama, Veselin Golubović, jedan od praksisovca, kaže da je riječ o ljudima koji su hrvatski jug učinili poznatim svjetskim filozofskim centrom. U domaćoj javnosti, ipak, nedovoljno prepoznatim, kao i cijela ostavština praksisovske škole. 

Upravo se to planira promijeniti postavljanjem građe na internet koja tako postaje lako dostupna svima zainteresiranima za jugoslavensku političku filozofiju. U domeni suočavanja s prošlošću, kako je rekao Mokrović iz Documente, Praxis i Korčulanska ljetna škola imaju značajan doprinos.

Iza digitalizacije arhiva stoji projekt Javne knjižnice koji provodi MAMA. Projekt je tu, kako kaže Medak, da bi istražio onaj prostor do kojeg je teže doći u knjižnicama. "Tri su stvari u fokusu našeg djelovanja – tehnologija koja omogućava distribuciju znanja, autorskog prava, koji je sprečava, te pitanje kako javne knjižnice utječu na formiranje nacionalnog identiteta", kaže Medak.

Sadržaj je dostupan na stranici praxis.memoryoftheworld.org, a kako kaže Lešaja, građe još ima i dobar dio nje tek treba biti prikupljen, što je posao koji čeka neke mlađe generacije.