Skoči na glavni sadržaj

Goranovom proljeću drastično srezana potpora, a Prvom prozaku ukinuta

Goran Borković

<p>
Karijeru započeo u Sinjskim skojevcima. Nastavio u više različitih klubova iz Splita i Zagreba s promjenjivim uspjesima. Igru više bazirao na asistencijama nego na pogocima. Odlučio da neće završiti u nižerazrednom Vratniku.</p>

goranovom-proljecu-drasticno-srezana-potpora-prvom-prozaku-ukinuta-5391-6600.jpg

"Sastav vijeća danas čine profesionalni konvertit i klijentelist, te stručnjaci za staru književnost koji, sve skupa, kao da ne podnose ništa živo", kaže Kruno Lokotar
Foto: Prvi prozak na vrh jezika

Nakon što je drastično srezano financiranje pjesničke manifestacije Goranovo proljeće, Ministarstvo kulture još je drastičnije srezalo festival mladih pjesnika Prvi prozak na vrh jezika – nije dobilo ni kune potpore.

Prvo izdanje festivala 2015. godine Ministarstvo je poduprlo sa 10  tisuća kuna, dok je lani dobilo 7 tisuća kuna.

Na svojoj Facebook stranici Prvi prozak na vrh jezika objavio je da su nakon 12 godina rada i 22 objavljene knjige danas dobili odbijenicu na žalbu koju su uputili zbog nefinanciranja tog jedinog Festivala za mlade i već selektirane autore

„Tu valja pribrojiti i izostanak podrške za objavu knjige nekim laureatima, po svemu, najboljim mladim pjesnicima. Vijeće je očito odlučilo ove nagrade i Festival pokušati u perspektivi ukinuti, kao što pokušavaju i s Goranovim proljećem i svime vitalnim i valjanim. Dakle, ne radi se o ekscesu ni previdu, nego o sustavnoj politici, pa valja o tome reći koju, no prvo neka im odgovorimo: no pasaran. U to ćete se uvjeriti“, najavljuje idejni pokretač festivala Kruno Lokotar iz festivala, pa nastavlja:

„A možda je dio problema baš u tome što je i Nagrada Ivana Gorana Kovačića dio ovog Festivala? Ili laureatkinja Dorta Jagić? Možda naš trenutno uvjerljivo najprevođeniji pjesnik Marko Pogačar? Ili nesolidnost jedne od nacionalno i internacionalno najpriznatijih spisateljica Olje Savičević Ivančević ili moje uredničko-kulturtregerske malenkosti? 

Svakako je problem nelegitimno Vijeće sastavljeno mimo inkluzivnih običaja scene – jer HDP recimo sigurno nije nijednog člana Vijeća podržao, pa je samim time ignoriran kao jedno od dva društva pisaca – oktroirano u tehničkom mandatu notornog Hasanbegovića. Vrijedilo bi zato provjeriti i njihove prijavnice i strukovne podrške, kojih, siguran sam, nije bilo. Niti ih zakonski mora biti, to nalažu 'tek' bolja načela. 

Sastav vijeća danas čine profesionalni konvertit i klijentelist, te stručnjaci za staru književnost koji, sve skupa, kao da ne podnose ništa živo, niti išta od onoga što će povijest postati. Teško da i ovako skučeni to ne znaju. Odabrali su da guše i brišu, tako će im biti upisano i neizbrisano. 

Valja spomenuti i sukobe interesa, jer projekti članova Vijeća tusto su financirani, dapače, lani, kada su svima proporcionalno srezana sredstva, to se nije dogodilo i festivalu „Stih u regiji“ koji vodi Ervin Jahić.

No, nije problem što se neki programi podržavaju, kakvi god bili, nego što se drugi pokušavaju ukinuti. I to ciljano, oni koji imaju velik ugled, koji su dobro vođeni, ili pak oni koji su, poput našega, nastali iz prepoznatog vapaja scene, da popune praznine i otvore prostor za nove vrijedne glasove. Posebno je komično to što ministrica izjavljuje: „Ako neće mladi ljudi više participirati u kulturi i umjetnosti, onda sve ovo što radimo nema nikakvog smisla. To mi se čini najveći izazov, apsolutni prioritet.”

Umjesto da intervenira u odluke nelegitimnog i ciljano štetočinskog Vijeća Ministrica ih svojom šutnjom, što reći nego – podržava. Književnost bez novih autora je već mrtva. Za ubojstvo nazovi Vijeće: dr. sc. Slobodan Prosperov – Novak, dr. sc. Nikica Barić, doc. dr. sc. Vladimir Lončarević, prof. dr. sc. Lahorka Plejić-Poje i, upadljivo bez titule, Ervin Jahić.“

Kako biste dobili punu sliku o važnosti festivala, donosimo popis nagrada:

Popis dobitnika/ca nagrada Prozak i Na vrh jezika, za rukopis autora do 35 godina starosti

 

Dobitnici/ce nagrade Prozak, za prozu:

Olja Savičević Ivančević (Nasmijati psa), 2005.

Marijana Ogresta (Koliko košta gram), 2006.

Sonja Gašperov (Cyber ZOO), 2007.

Antonija Novaković (Birali ste broj koji se ne koristi), 2008.

Tanja Mravak (Moramo razgovarati), 2009.

Tea Tulić (Kosa posvuda), 2010.

Enver Krivac (Ništa za pisati kući o), 2011.

Marko Gregur (Divan dan za Drinkopoly), 2012.

Iva Tkalec (100% društveni uzgoj), 2013.

Ružica Aščić, (Divni dani nasilja) 2014.

Marija Rakić Mimica, 2015

 

Dobitnici/ce nagrade Na vrh jezika, za poeziju:

Marko Pogačar (Pijavice nad Santa Cruzom), 2005.

Ljuba Lozančić (Slavlje na pučini), 2006.

Kristina Kegljen (Ne poklanjaj srce divljim stvorovima), 2007.

Sandra Obradović (Jastučić za igle), 2008.

Dijana Stilinović (Ovo nije bubanj), 2009.

Marijo Glavaš (GrAD), 2010.

Filip Žganjar (Skok preko kože), 2011.

Luka Mavretić (Igra kameleona), 2012.

Alen Brlek (Metakmorfoze), 2013.

Darko Šeparović (Autopilot), 2014.

Sebastian Antonio Kukavica, 2015.

 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2017. godinu