Hrvatska mora platiti 10.500 eura muškarcu iz Novske kojem 27 godina ne želi dati državljanstvo

Bedri Hoti iz Novske, apatrid koji gotovo 40 godina živi u Hrvatskoj bez riješenog državljanskog statusa, dobio je danas na Europskom sudu za ljudska prava barem djelomičnu zadovoljštinu.

Sud u Strasbourgu objavio je presudu u slučaju Hoti vs. Hrvatska po kojoj je Hrvatska proglašena krivom jer nije poduzela sve potrebne, djelotvorne i dostupne aktivnosti kako bi Bedri Hoti riješio svoj boravak i status u Hrvatskoj. Time mu je država prekršila pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života što jamči članak 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Hrvatska zbog toga oštećenom Bedriju Hoti mora isplatiti 7.500 eura na ime nematerijalne štete te još 3.000 eura za troškove postupka.

„Repovi“ iz SFRJ

Bedri Hoti, rođen je 1962. godine na Kosovu u tadašnjoj SFRJ, na koji su njegovi roditelji izbjegli iz Albanije dvije godine ranije. Kao 17-godišnjak sam dolazi u Hrvatsku, u Novsku, gdje živi i danas, dakle gotovo 40 godina.

I tada počinju njegove putešestvije kroz državne institucije, prvo kroz nadležne urede tadašnje SFRJ, da bi potom 27 godina bezuspješno pokušavao regulirati boravak i državljanski status u samostalnoj Hrvatskoj.

Prvo je 1987. godine podnio zahtjev za odobrenje stalnog boravka nadležnoj policijskoj postaji u Novskoj koja mu je rekla da prvo treba regulirati svoj status na Kosovu gdje je bio službeno registriran. On je to odbio učiniti, pa je dobio privremeni boravak u Novskoj za prvih šest mjeseci u 1988. Tada je još posjedovao potvrdu tadašnjih vlasti SFRJ na Kosovu, da je državljanin Albanije sa statusom stranca s privremenim boravkom te da su njegovi roditelji također albanski državljani koji žive u SFRJ kao izbjeglice.

Kako je tadašnja politika bila da izbjeglice iz Albanije trebaju aplicirati za državljanstvo SFRJ, a ne za samo za boravišni status, njegov zahtjev za trajnim boravkom je odbijen. On, s druge strane, nije želio državljanstvo SFRJ te je nastavio živjeti u Novskoj samo s privremenom dozvolom boravka koju su mu izdale vlasti na Kosovu.

Tih je kasnih 1980-ih godina radio u garaži kod jednog privatnog poduzetnika, u restoranu, na okolnim seoskim imanjima, čitavo vrijeme pokušavajući dobiti stalni boravak u Novskoj, ali bez uspjeha.

Hrvatska bez milosti

Nakon osamostaljenja Hrvatske i prekida svih državnopravnih veza sa SFRJ brisan je iz evidencije prebivališta u Hrvatskoj.

Unatoč tome, na početku rata dobija poziv za civilnu zaštitu, odaziva se, radi na održavanju vojnih vozila i dobija dozvolu kretanja na području Novska-Kutina do 31. prosinca 1992. godine.

Potom je 1993. dobio privremeni boravak u Hrvatskoj, a podnio je i zahtjev sada za – hrvatsko – državljanstvo, ali je MUP zahtjev odbacio 1995. godine jer „nije ispunio uvjete“.  Odluku je 1996. potvrdio i Upravni sud.

Potom je pokušao dobiti stalni boravak u Hrvatskoj, ali je MUP 2003. godine odbacio zahtjev, opet jer „nije ispunio potrebne zakonske uvjete“, posebno to što nije bio u braku s hrvatskom državljankom ili strancem s prebivalištem u Hrvatskoj i nije imao tri godine neprekidnog zaposlenja u Hrvatskoj. Također, MUP je smatrao da ne postoji posebni interes države da mu se odobri prebivalište. Ponovno je Upravni sud  kao neosnovanu odbio njegovu žalbu, sada 2006. godine.

Bedri Hoti tražio je i zaštitu Ustavnog suda, ali i on je odbio njegovu tužbu 2008. godine.

Posljednjih godina, Bedri Hoti sad već gotovo 40 godina, i dalje živi u Novskoj, a njegov boravak privremeno se produžuje svakih godinu dana zbog – humanitarnih razloga, budući da se smatra da je stranac bez valjanih putnih isprava.

U međuvremenu, njegovi roditelji su umrli na Kosovu i prema kasnije utvrđenim podacima imali su kosovsko državljanstvo, ali on - nakon njihove smrti - nema nikakve veze s tom državom niti je bio kosovski državljanin. Izgubio je i kontakt sa sestrom u Belgiji. Imao je i jednu sestru koja je živjela u Njemačkoj i brata koji je bio na Kosovu, dok drugi brat živi u Albaniji na njemu nepoznatoj adresi.

Vlada: Nije bio dovoljno ustrajan

U jednoj od policijskih bilješki u Novskoj tijekom silnih pokušaja rješavanja boravišta i državljanskog statusa, stoji i to da susjedi za Bedrija Hotija kažu da je „dobra i vrijedna osoba“.

Naveden je i podatak da je počinio nekoliko prekršaja za koje je bio kažnjen, a protiv njega je podnesena i kaznena prijava u vezi s prometnom nesrećom u koju je bio uključen, ali je Sud u Strasbourgu primjetio da, unatoč tome, nema nikakvih dokaza da se Bedri Hoti nalazi u kaznenoj evidenciji niti da je nadležna sigurnosna služba utvrdila da je bio uključen u neku sumnjivu aktivnost.

Braneći se pred Sudom u Strasbourgu, hrvatska Vlada  je tvrdila, među ostalim, da Hoti  „nije bio ustrajan u poduzimanju relevantnih koraka za reguliranje statusa prebivališta u Hrvatskoj“.

Kao 'treća strana' u postupak pred Europskim sudom za ljudska prava se uključio se i UNHCR analizom problema državljanskog statusa u državama nastalim na području biše Jugoslavije. Među ostalim, naglasili su da Zakon o hrvatskom državljanstvu nije dovoljno osjetljiv za slučajeve poput ovoga kada osoba nije imala državljanstvo neke od bivših socijalističkih republika te da privremeni boravak iz humanitarnih razloga nije daleko od statusa apatrida, odnosno osobe bez ikakvog državljanstva. Posebno su time pogođeni pripadnici nacionalnih manjina.

UNHCR: Nužna promjena zakona

„Hrvatsko zakonodavstvo nije u dovoljnoj mjeri uzelo u obzir osobitost takvih osoba, posebno njihovu ranjivost i njihove bliske veze s Hrvatskom u kojoj dugotrajno borave. Nakon brisanja iz evidencije prebivališta takvih osoba, mnogima od njih uskraćeno je hrvatsko državljanstvo i do danas žive u nesigurnosti i pravnoj neizvjesnosti. Vlada RH od 1991. godine nije poduzela mjere za reguliranje pravnog statusa ili pružanje drugih pravnih lijekova za one koji su time pogođeni“, stoji, među ostalim u mišljenju UNHCR-a.

U podužoj presudi, kroz suhoparni pravnički izričaj tek se dijelom može naslutiti sve ono što je Bedri Hoti prošao u prošlim desetljećima, kako je živio i kako i dalje živi, bez stalnih osobnih dokumenata, stalnog boravišta i ijednog državljanstva.

U jednom od citata u presudi stoji kako je Bedri Hoti „naglasio da je sada u pedesetim godinama i da više ne može živjeti s nesigurnošću iz godine u godinu ne znajući hoće li se produžiti dozvola boravka“, te da ga je „takva nesigurnost spriječila da pronađe stabilno zapošljavanje i regulira svoje zdravstveno osiguranje“.

I tako punih 40 godina, od čega 27 u samostalnoj Hrvatskoj.

Prema popisu stanovništva iz 2011. u Hrvatskoj je 749 apatrida, osoba bez ikakvog državljanstva, te 2.137 nepoznatog državljanstva. Samo na području Novske je 10 apatrida i 4 osobe čije državljanstvo nije poznato. Bedri Hoti je jedan od njih.

Presuda Europskog suda za ljudska prava bit će pravomoćna ako u roku tri mjeseca nijedna od strana ne podnese žalbu Velikom vijeću.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2018. godinu