G-7 na Markovu trgu: ja tebi vojvodo, ti meni serdare

Iznad očekivanja - tako su neslužbeno gosti Zorana Milanovića na dvosatnom premijerskom summitu u Banskim dvorima ocijenili susret i gostoljubivost svog domaćina. Očekivali su, naime, širokoj javnosti uobičajeno poznatog napadački raspoloženog i dijalogu nesklonog Milanovića, a dočekao ih je srdačan, opušten, dobro raspoloženi aktualni šef Vlade spreman na razgovor, razmjenu mišljenja i slušanje sugovornika.

Svi dosadašnji dostupni premijeri, odnedavno ad hoc okupljeni u neformalni think-tank, s ambicijom da takva okupljanja prerastu u tradiciju, Stjepan Mesić, Josip Manolić, Franjo Gregurić, Nikica Valentić, Zlatko Mateša i Jadranka Kosor svom domaćinu nisu došli soliti pameti ni dijeliti savjete. Sve od savjeta što se podijelilo bio je Manolićev, najstarijeg na skupu – "politika se ne vodi srcem, nego glavom".

Motivacija bivših jasna je i legitimna, dio njih želi zadržati svoj komadić medijskog i političkog prostora, dok se drugi dio nastoji politički rehabilitirati i reaktivirati. Manje je razvidna Milanovićeva logika i interes za takvu vrstu druženja s obzirom na to da je poznato kako se u radu oslanja isključivo na vrlo uzak krug lojalnih suradnika i da nije osobiti prijatelj širokog savjetovanja s raznorodnim sugovornicima. Dojam je nekih od Milanovićevih gostiju da mu je voda došla do grla i da je to jedan od glavnih razloga zbog kojih je bio voljan neformalno se družiti sa svojim prethodnicima, svima redom poniklima iz redova HDZ-a.

I neki drugi događaji unatrag mjesec dana svjedoče o mogućnosti da je Milanović shvatio kako je dogorjelo do noktiju pa u deficitu kvalitetnog dijaloga u krugu onih koje je osobno izabrao kontakt traži i s onima koje je osobno prognao iz političkog života, ali i u redovima suparničkih stranaka. Tako je nedavno u svoj kabinet na Markovu trgu na razgovor pozvao jednu od bivših stranačkih čelnica Željku Antunović, u čiju je marginalizaciju uložio golem napor, kako bi joj se potužio na neke probleme, pogotovo u zagrebačkom ogranku stranke. Pripovijedaju SDP-ovci kako je nekako u to vrijeme svog šefa saborskog Odbora za Ustav Peđu Grbina poslao u Ustavni sud Mati Arloviću po savjet kako da se izvuku iz referenduma o braku, a po istom poslu i ministra uprave Arsena Bauka čelniku laburista Dragutinu Lesaru.

I kako bivši premijeri mogu biti zadovoljni što im je aktualni šef izvršne vlasti prijemom dao na važnosti, jednaku satisfakciju dobio je i on. Nitko od njih, naime, nije se suprotstavio, štoviše, pokazali su duboko razumijevanje za trenutačno najspornije odluke njegove Vlade – monetizaciju autocesta, koja bi u proračun pred raspadom ubacila tri milijarde eura, te privatizaciju Croatia osiguranja i Hrvatske poštanske banke, kojima bi se proračunske rupe krpale s još dvije milijarde kuna. Milanović je naglasio kako on i njegova Vlada ne kane odustati od tih odluka. Bivši su se predsjednici Vlada suglasili s aktualnim da novca nema, da je situacija iznimno teška, no da se rješenje ne može i ne treba tražiti u reprogramu kredita. Posebnu je zadovoljštinu dobila Jadranka Kosor kojoj je, prema navodima naših sugovornika, Milanović priznao da je njezin program gospodarskog oporavka bio dobar. I taj je dokument, naime, predviđao privatizaciju državne imovine.

Premda se njegov stranački šef Tomislav Karamarko žestoko protivi prodaji HPB-a i CO-a, Valentić je te projekte podupro, ali i pozvao Milanovića da pokuša oko tih privatizacija i monetizacije autocesta pronaći konsenzus s Karamarkom. Sudionici skupa shvatili su to kao potvrdu glasina iz HDZ-a da je Valentić pripravan na ponovnu premijersku ulogu pobijedi li njegova stranka na izborima, a da bi se Karamarko, svjestan svojih manjkavosti za tu funkciju kao i nepopularnosti zadovoljio mjestom predsjednika Sabora, premda se takva podjela nastoji predstaviti kao naum HDZ-a da nakon izbora parlamentu vrati središnju ulogu u političkom životu države. Nije tim povodom ni Milanović na ručku propustio podbosti kako očekuje da će na idućim izborima šefovi stranaka ujedno biti i kandidati za premijera.

I dok s Karamarkom teško pronalazi zajednički jezik i modus operandi, Milanović je brzo i lako u političkim, a pogotovo ekonomskim pitanjima, uz bakalar i vino došao do harmonije s HDZ-ovim premijerima, od kojih znatan dio pripada čuvenom krugu "dečki iz Hennessyja", neoliberalno i tvrdo tržišno orijentirane ekipe.

Socijaldemokracija je tako i opet poražena, ponovno uz Milanovićev blagoslov, ali i uz snažno sekundiranje HDZ-ove tehnomenadžerske struje.