Sanja Despot
<p>Kao novinarka i urednica prošla više redakcija dnevnih i tjednih novina, a nije izgubila strast za novinarstvom, ni uvjerenje da je ono potrebno.</p>
WikiLeaks je u subotu navečer preko Facebooka i Twittera u promet pustio šifrirane fajlove od gotovo 400 gigabajta te pozvao fanove da ih kopiraju, iako ih za sada nitko ne može otvoriti i vidjeti o čemu se radi. Ta zviždačka stranica opisuje ih kao svoje "osiguravajuće dokumente", puštene u promet kao osigurač u slučaju da se nešto dogodi Julianu Assangeu ili drugim osobama povezanima s WikiLeaksom, a što je unutra moći će se vidjeti kada i ako WikiLeaks pusti ključ za dešifriranje dokumenata.
Krenula su, naravno, odmah nagađanja je li riječ o ucjenjivanju američke vlade uoči izricanja konačne presude Bradleyu Manningu, analitičaru koji je osigurao glavninu materijala po kojem je WikiLeaks slavan i kakve sve to ima veze s Edwardom Snowdenom, američkim obavještajcem koji je otkrio masovno praćenje komunikacija od strane vlade SAD-a.
Praksa šifriranja dokumenata, te kasnijeg objavljivanja ključa, zaWikiLeaks nije nova. Međutim, ono što sada privlači toliku pažnju je veličina dokumenta. Blefira li WikiLeaks ili je upravo pustio sve svoje tajne na Facebook, pitaju se mediji, podsječajući na izjave da je ono što je objavljeno nakon Snowdenova istupa bio tek vrh sante leda. Veličina jednog fajla je čak 349 gigabajta, što znači da u tekstualnom obliku on može sadržavati toliko podataka da podgrije nacionalnu krizu za narednih 300 godina ili se, u drugoj varijanti, može raditi o više zanimljivih inkriminirajućih video-uradaka.
Najzastupljenija teorija među komentarima na Facebooku, Redditu i Hacker Newsu je da materijali sadrže identitete svih američkih tajnih agenata koji trenutačno rade diljem svijeta. Moguće je, također, da je Snowden skinuo sve podatke do kojih je mogao doći, poput Manninga prije njega, te da se iz ovih materijala dade u detalje iščitati koga je i kako američka NSA špijunirala i kakve je podatke o pračenima pritom skupila.
Ako WikiLeaks objavi ključ za dešifriranje dokumenata širokoj Facebook i Twitter javnosti, a time i svim vladama svijeta, rat protiv neautoriziranog pristupa državnim tajnama mogao bi postati puno opasniji i samim time i puno interesantniji, zaključuje jedan od komentatora.
Za samog Snowdena to, međutim, ne mora nužno biti dobro s obzirom da je ruska vlada inzistirala kako će mu omogućiti privremeni azil pod uvjetom da više ne nanosi štetu Sjedinjenim Državama.
Nova WikiLeaksova objava pala je na isti dan kada je urednik prestižnog Timea Michael Grunwald na Twitteru poželio da neka bespilotna letjelica u što skorije vrijeme pogodi Juliana Assangea. Nakon prosvjeda WikiLeaksa i kritika u javnosti, Grunwald je tu poruku povukao.
Ono što, međutim, najviše pada u oči je da najveću buku protiv Snowdena i Assangea dižu oni koji imaju direktnu materijalnu korist od poticanja straha od terorizma u američkoj i svjetskoj javnosti. The Guardian i Washington Post temu su načeli, a neki alternativni portali podacima i proširili, pa je tako postalo razvidno da Snowdena najčešće u javnosti kritizira Michael Hayden, bivši direktor NSA koji sada dobro zarađuje u privatnoj firmi Chertoff Group. U vrijeme nakon 11 rujna 2001. u Americi se, prema navodima Washington Posta, razvila čak 1931 privatna tvrtka koja se bavi "borbom protiv terorizma". U ovom trenutku čak 70 posto američkog nacionalnog budžeta za obavještajnu djelatnost ide na privatne kontraktore, koji na tome ostvare profit od najmanje 6 milijardi dolara godišnje. Koliko točno najmoćnija Chertoff Group zarađuje novinari nisu saznali, ali kao ilustraciju navode kako je nakon neuspjelog pokušaja napada u zrakoplovu na Božić 2010. - kada je terorist pokušao sakriti eksploziv u odjeći, Chertoff počeo inzistirati na strožim sigurnosnim procedurama. Jedna od sugestija bila je upotreba skenera cijelog tijela kakve proizvodi njihov partner Rapiscan. Agencija koja nadzire promet, TSA, naručila je od Rapiscana stotine skenera te mu tako omogućila da u vrlo kratkom razdoblju zaradi 118 milijuna dolara.
I sam Snowden radio je za jednog takvog privatnog kontraktora, Booz Allen Hamilton, u vrijeme kada je skinuo dokumente koje je dao medijima. Booz Allen Hamilton je agenciji NSA pružao tehnološke usluge, odnosno usluge analize gomile podataka koje ta obavještajna agencija prikupi svaki dan. Vodstvo nacionalne agencije NSA i te privatne firme se ionako rotira na svojim mjestima. Booz Allen Hamilton prošle fiskalne godine zaradio je preko 5 milijardi dolara, a ove je godine ta tvrtka osigurala i novi unosni posao s Ministarstvom obrane koji bi joj za obavještajne usluge godišnje trebao isplatiti dodatnih 5,6 milijardi.
Nakon afere sa Snowdenom, agencija nije izgubila svoje poslove s vladom.