Baka-servis otišao u ropotarnicu povijesti

U graji na zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića zbog tri tisuće djece koja se nisu uspjela upisati u jaslice/vrtić, nije primijećeno da je do toga došlo dijelom i zbog velikog preokreta u obiteljskom životu u Hrvatskoj: baka-servis očito odlazi u povijest, a djeca i u najmanjoj dobi trebaju društvenu skrb, trebaju jaslice!

Prema podacima koji su objavljeni, u 2019. godini zagrebački roditelji su tražili smještaj u jaslice za 4760 djece, a ove godine 8677! Kako je u 2021. godini u Zagrebu rođeno 8055 djece, a u godinama prije korone svake godine rađalo se nešto više od osam tisuća djece, može se zaključiti da mnogi roditelji, ogromna većina u Zagrebu, svoju djecu žele upisati u jaslice.

Dakle, baka-servis otišao je u ropotarnicu povijesti! Razlozi za to su višestruki i uglavnom očigledni. Današnje bake i djedovi stariji su od nekadašnjih, kao što se povećava i dob rodilja. Današnje bake i same su rađale kasnije od svojih majki, a još kasnije to čine današnje majke, naročito u modernom zagrebačkom životu. 

Bake su nekad bile najčešće u dobi 50+, a bilo ih je nemalo i mlađih od 50. Danas se unuci čekaju nešto dulje, pa su bake vjerojatno najčešće u dobi  60+, pa  i 70+ i vjerojatno bi im briga o djetetu koje je tek prohodalo bila preteška. Briga se zato često ograničava na dovođenje djeteta iz vrtića, i čuvanje sat, dva, jer ni danas radno vrijeme vrtića nije usklađeno sa sve duljim radnim vremenom roditelja. Ima, naravno, i mlađih baka i djedova, ali oni ne mogu u mirovinu tako rano kao nekad, pa otpada preuzimanje brige o unučadi.

Bilo bi zanimljivo vidjeti i sociološko istraživanje među mladim roditeljima, ima li još nekih razloga zbog kojih su se odlučili dijete upisati u jaslice, umjesto da podmladak barem do vrtićke dobi, do tri godine, ostane samo na brizi obitelji. Današnji način života traži od djece da se što prije socijaliziraju, a ako ostanu kod baka i djedova, socijalizacija je upitna, jer takve djece je malo i društvo na igralištima izvan vrtića radnim danom je oskudno. Možda su i roditelji ambiciozni, pa zacrtaju karijerni uspon djetetu već u pelenama.

Šalu na stranu, zagrebačke vlasti imat će pune ruke posla da tu situaciju dovedu u red, da osiguraju standard koji se očekuje te da se više ne stimulira odustajanje majki od zapošljavanja, što znači da im se sav život praktično ograničava na obitelj. Na roditelje odgojitelje Zagreb je potrošio 2,4 milijarde kuna, moglo je to uistinu biti jako puno vrtića, a zbog te mjere nije se dogodio rast broja djece, mjera nije postigla svrhu. Naravno, i gradske su vlasti morale bolje pripremiti  ukidanje statusa majke-odgojiteljice i osigurati više mjesta u vrtićima. Djece koju su kod kuće čuvale vlastite majke, a sad trebaju vrtić ukupno je 1537, od toga 224 za jaslice, 1011 za vrtić i 302 za predškolu. 

Kako je rastao broj djece koju roditelji žele upisati u jaslice? Još 2019. godine takve je djece bilo 4760, a u godini kad je počela harati korona, u 2020., broj djece skočio je na 6191, u 2021. 6365,  a lani 7155. Od lani do ove godine tako je čak 1522 djece više! Moguće je da je početak novog trenda počeo s pandemijom korone, kad je mnogima bilo važno zaštititi starije i ne dovoditi djecu svaki dan ostarjelim roditeljima, što bi uključivalo kontakt i djece i njihovih roditelja s bakama i djedovima. Ali, pandemija je iza nas, a trend je ostao.  

Povećanje broja djece za jaslice teško bi se moglo povezati s naglim skokom nataliteta, jer skoka prema preliminarnim podacima Državnog zavoda za statistiku nije bilo. Tako, broj djece rođene u 2022. godine bio je najmanji otkako se vode te statistike. U Hrvatskoj je u 2022. godini rođeno samo 33.990 djece, dvije i pol tisuće manje nego u 2021. godini.  

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2023.. godinu