Drugo lice ljudskih prava

„Beda ljudskih prava. Desnica, pandemija i nauka kao novo polje političke borbe“ (Fakultet za medije i komunikacije, Beograd, 2023.) naziv je knjige Filipa Balunovića predstavljene u četvrtak u okviru programa Festivala alternative i ljevice FALIŠ u Šibeniku.

Radi se o djelu u kojem Balunović objašnjava tenziju između ljudskih prava i njihovog kapitalističkog okvira koja onemogućava primjenu načela o ljudskim pravima na sve ljude. Autor također ukazuje na mehanizme putem kojih ideologija ljudskih prava funkcionira kao jedno od sredstava političke manipulacije čime se otvorio prostor nastanku i širenju „ljudskopravaške desnice“.

Razgovarajući s Krunom Lokotarom Balunović je kazao da se odlučio napisati knjigu povodom pandemije koronavirusa i otvaranja niza novih važnih tema i posljedica na društvo. „Detektirao sam jednu od njih u antivakserskom pokretu koji je nastajao još kad se počelo govoriti o klimatskim promjenama. U tom smislu su se formirala dva pokreta – antinaučni i naučni pokret. Posebno je zanimljivo da su se u tom okviru antinaučnog pokreta prvi put počela koristiti i ljudska prava, do tada u pravilu karakteristična za ljevicu. Pojavili su se transparenti: 'Moje tijelo, moj izbor' i slični“, objašnjava Balunović.

Istaknuo je da je knjiga nazvana „Beda ljudskih prava“ kao aluzija na Marxa i njegove „bedu filozofije“ u kapitalizmu. Ljudska prava su u nekim dijelovima civilizacije donijela napredak, ali s druge strane se koriste i kao isprika, na primjer, u smislu ratnih djelovanja. Imaju najmanje dva lica – od osiguravanja emancipacije do uvođenja bijede, kao što su donijeli Jemenu i Iraku. Zato o njima treba otvoreno govoriti i zapitati se jesu li dovoljni okvir za daljnje djelovanje, naglasio je.

Govoreći o razvoju ljudskih prava utvrđeno je da su nakon Drugog svjetskog rata dogovorena univerzalna ljudska prava kako više nitko ne bi mogao biti dehumaniziran, kao što su bili neki narodi 40-ih godina, ali se pokazalo da kapitalizam ne dopušta univerzalnost, nego dijeli  svijet i po svojoj matrici proizvodi malo dobitnika i puno gubitnika.

Migrantska kriza također je pokazala probleme u primjeni ljudskih prava koja bi svaki čovjek trebao imati. Pitanje je, međutim, da li se ona primjenjuju. Odgovor je, naravno - ne, kazao je.

Kao poseban fenomen istaknuo je cinizam, odnosno nepovjerenje u institucije, što je bilo vidljivo za vrijeme pandemije kad se ljudi nisu željeli cijepiti. „Ja prvi ne vjerujem u svojoj državi Srbiji, ali sam prvi stao u red da se cijepim. Nepovjerenje može biti različito. Ono skeptično nepovjerenje je pozitivno, ali ciničko nepovjerenje inzistira na pasivnoj poziciji jer tvrdi da se ništa ne može promijeniti. Ono čeka Mesiju koji bi politički trebao pokrenuti proces. Čeka nekog trumpovskog lika koji nas kao može izvući iz apatije“, rekao je Balunović.

Odgovarajući na pitanje o korištenju društvenih mreža, kazao je da su one značajno promijenile prirodu komunikacije i načina kako razumijemo javnost. Pitanje je treba li javnost imati određena pravila i kodeks ponašanja da bi uopće bila javnost, upitao je i ukazao na relativizaciju do koje je došlo u ovom postmodernom dobu kada se relativiziraju i istine i činjenica. One su otežale komunikaciju neophodnu da dođemo do odgovora. Umjesto toga, raste nepovjerenje i prema institucijama i međusobno među ljudima.

U drugom dijelu knjige autor se bavi teorijama zavjere koje, kako je kazao, oduvijek postoje – od teorije zavjere prema židovskom narodu na dalje. Među njih spada i ona o povezanosti cijepljenja i autizma ili o nepostojanju klimatskih promjena koje, navodno, nemaju veze s ljudskim djelovanja. Čitavo 20. stoljeće te su se torije politički manipulirale, što je posebno opasno. Kroz povijest je bilo više primjera manipulacija, poput onih američkih instituta koje su istraživale sve razvojne faze sifilisa za što su koristili afroamerikance zbog čega je desetine ljudi umrlo, iako je postojao penicilin. Sve što su porodice žrtava dobile je isprika Billa Clintona 70 godina kasnije. Države su se uvijek ponašale zavjerenički, ali pitanje je do koje mjere one mogu ići. 

Može li se nevjerovati u znanost, kao što to radi dio desnice, pitao je Lokotar. Možda će antinaučni pokret pristati na to da činjenice postoje, ali će tvrditi da nisu više relevantne za nas. Gotovo je nevjerojatno što rade tipovi poput Jordana Petersona koji spajaju nespojivo i imaju veliki utjecaj na javno mnijenje. Teško im se suprotstaviti i to se ne može napraviti u nekoliko minuta, odgovorio je.

Boris Buden pitao je iz publike postoji li mogućnost povratka znanosti i povratka činjenicama, Balunović je kazao da se u knjizi prije svega bavio političkom instrumentalizacijom cinizma, dok je svako zdravo nepovjerenje i propitivanje aksioma, kao što je radila frankfurtska škola, zdravo. Ovo što sada radi desnica nema tu težinu, Postoji razlog da budeš nepovjerljiv, ali je pitanje kakva je priroda tog nepovjerenja i kakve su posljedice. Tanka je granica, ali niti jedna lijeva politika nije kapitalizirala tu vrstu antinaučnog sentimenta, kao što je to radila desnica u pandemiji. 

Iz publike su pitali i jesu li necijepljeni ljudi „desničarski idioti“. Ne, nikako, kazao je autor knjige, objasnivši da se nije bavio individualnim razlozima necijepljenja, nego manipulacijom koju je desnica pritom koristila za političko osnaženje. Zanimljivo je da su neki ljudi s ljevice, koji se nisu željeli cijepiti, glasali za desnicu. Epidemija i klimatske promjene promijenile su političku scenu, zaključio je.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2023. godinu