Tursku potresaju skandalozne optužbe za korupciju u koju su upleteni i članovi vlade te sinovi trojice ministara. Prošlog su tjedna policajci u sklopu velike istrage o korupciji i mitu u Istanbulu i Ankari u zoru priveli više od 50 osoba. Među uhićenima su birokrati, tajkuni i sinovi ministra unutarnjih poslova, ministra zaštite okoliša i prostornog planiranja te gospodarstva, načelnik Fatiha, iznimno konzervativnog dijela Istanbula, kao i glavni direktor državne Halkbanke. Spominje se da je u podmićivanje upleteno i nekoliko ministara, uključujući ministra za EU-poslove Egemena Bağışa.
Optužuje ih se za namještanje javnih natječaja, primanje i davanje mita te dobivanje građevinskih dozvola za zemlju koja bi trebala biti pod zaštitom. Uz to, najveću bi opasnost za međunarodni ugled Turske moglo predstavljati navodno krijumčarenje zlata iz Turske u Iran, čija je ekonomija paralizirana zbog sankcija nametnutih nakon inzistiranja Teherana na nastavku nuklearnog programa.
Oni koji prate tursku politiku znaju da su takvi korupcijski skandali bili česti u devedesetima. Ozbiljne optužbe za korupciju spominjale su se u slučaju bivše premijerke Tansu Çiller i bivšeg premijera Mesuta Yılmaza. Iako protiv njih nisu pokrenuti sudski postupci, oni su izgubili povjerenje ljudi te su se morali povući nakon teškog poraza na biralištima. Politički akteri koji su bili upleteni u korupciju eliminirani su s političke scene izborima 2002. godine, kada je Stranka pravde i razvoja (AKP) došla na vlast.
Njihov se glavni diskurs bazirao na promjenama. Vodstvo stranke tvrdilo je kako će se zalagati za transformaciju demokratskih standarda u zemlji, bolje ekonomske uvjete te da će vanjske poslove i socijalne probleme usmjeriti u pozitivnom pravcu. Od svega nabrojanoga, može se ustvrditi da je turska ekonomija znatno unaprijeđena i ojačana. Premijer Recep Tayyip Erdoğan na skupovima ponosno maše statističkim podacima, pokazujući kako mu brojke idu u korist. Kao glavni razlog zašto je do tog uspjeha došlo, AKP je isticao stajanje na rep korupciji i podmićivanju u državnim institucijama.
Prijašnjih godina Erdoğan je oštro odbacivao svaku tvrdnju o korupciji, a ako bi se ona pokazala istinitom, isključivao je prijestupnike iz stranke. Brojni su bivši članovi AKP-a bili uključeni u korupciju i njihova bi politička karijera potom završila.
Ne i sada. Aktualna istraga o korupciji naišla je na oštru reakciju AKP-a i premijera Erdoğana, koji ju je definirao kao "prljavu operaciju" protiv vlade. Viši policijski zapovjednici iz Istanbula i Ankare, njih 29, koji su se u istragu uključili po nalogu ureda tužitelja trenutačno su maknuti sa svojih položaja, te su za vođenje slučaja imenovana dva nova tužitelja. Smjene u policiji i imenovanje novih tužitelja pravni stručnjaci komentirali su kao pokušaj utjecaja na istragu.
Vladajuća stranka AKP istragu shvaća kao operaciju čija je namjera degradirati popularnost vlade uoči regionalnih izbora u ožujku 2014. Premijer Erdoğan se pritom drži iste linije kao u vrijeme prosvjeda u parku Gezi, masovnih demonstracija protiv vlade u lipnju, spominjući da su i u ovu istragu upleteni strani krugovi kojima smeta napredak Turske.
Da, premijer Erdoğan je možda u pravu. U ovoj bi priči moglo biti stranih prstiju, ali oni ne dolaze od zapadnih sila i Izraela, uobičajenih Erdoğanovih meta. Erdoğan nije trebao prijetiti protjerivanjem američkog veleposlanika iz zemlje zbog njegovih komentara vezanih uz istragu. Trebao bi se fokusirati na utjecaj Irana i skrivene financijske operacije. Razlozi su jasni: čovjek u centru istrage je 29-godišnji iranski biznismen azerskog podrijetla Reza Zarrab, koji je navodno organizirao protok ilegalne trgovine zlatom iz Turske prema iranskim rezervama.
Ugledni kolumnist Cengiz Çandar jednom je napisao da je Erdoğan postao tako moćan da je postao jedini koji stvarno može naštetiti sebi i svojoj vladi. Inzistiranje na tome da je ova istraga urota kojom ga se pokušava srušiti Erdoğana tjera u začarani krug u kojem će izgubiti ono što je Turska stekla u proteklom desetljeću.