Prosvjednici od europskih institucija traže puštanje političkih zatvorenika na slobodu te poštivanje rezultata referenduma na kojem je izglasana nezavisnost Foto: Melita Vrsaljko
„Na dan referenduma on je glasao za, a njegova djevojka protiv nezavisnosti. E pa, vise nisu zajedno“ Foto: Melita Vrsaljko
„Cijeli život sam Katalonka. Pričam katalonski, pišem poeziju na katalonskom. Ali to ne znači da isključujem Španjolce. Mislim da su i oni važan dio nas“ Foto: Melita Vrsaljko
„Ovdje sam radi njih. Borim se za njihovu slobodu. Možda sve ovo i nema smisla, ali barem sam tu. Pokušala sam“, govori Katalonka Ema, dok namješta kapu mlađem djetetu koje se nervozno vrpolji.
„Bili su dobri dosad", govori ona pa nastavlja, „ali razumijem ih, vozili smo se 20 sati kako bi došli ovamo".
Ema, koja prije tri dana nije ni razmišljala o odlasku na prosvjed Katalonaca u Bruxelles, danas stoji sa strane s obitelji, dok pored nje prolazi nepregledna rijeka ljudi. Njih više od 45.000 ljudi, svi obavijeni zastavama čije živahne boje paraju briselsko sivilo. Došli su uglavnom iz Katalonije kako bi na temperaturi nižoj od nule poslali jasnu poruku Europi.
„Došla sam zato jer mi je prije tri dana policajac zabranio da govorim katalonski. Živim u Tarragoni, koja je dio Katalonije, i dosad mi se tako nešto još nije dogodilo. Šetala sam se gradom i pričala na mobitel kad mi je prišao i rekao da me neće pustiti da prođem, dok ne počnem govoriti španjolski. To je represija. Želimo da to netko zaustavi! Tada sam zaključila - danas moram biti ovdje".
Bas kao i drugi studenti, umirovljenici, djeca, tinejdžeri. U parku Cinquantenaire, mjestu gdje je počelo okupljanje, čula se samo jedna parola koju je gomila neprestano ponavljala – „Slobodna Katalonija“. Ideja je to za koju su spremni riskirati mnogo toga.
„Vidiš Carla?“, upitao je autoricu ovog teksta mladić iz Girone, pa pokazao prstom na svog prijatelja.
„Da?“
„Na dan referenduma on je glasao za, a njegova djevojka protiv nezavisnosti. E pa, vise nisu zajedno.“
„Zar je nezavisna Katalonija važnija od ljubavi?“
„Nisu prekinuli radi različitog stava, nego zato sto je Carlo dan i noć prosvjedovao s nama. Nisu se vidjeli danima i ona ga je ostavila.“
Carlo je, pak, izgledao kao da mu ništa nedostaje. Gomila mladih poput njega došli su sa svojim vršnjacima kako bi od europskih institucija zatražili puštanje političkih zatvorenika na slobodu te poštivanje rezultata referenduma na kojem je izglasana nezavisnost. Nasmijani i raspjevani, mladi Katalonci nisu dvojili ni sekunde kada je u pitanju njihov vođa vičući: " Puigdemont president, Puigdemont president!"
„Ako nas on sad ne povede do kraja, tko će onda? Tko će se usuditi? Puigdemont živi Kataloniju, i mi smo tu kako bismo pokazali da nas je takvih mnogo“, rekao je jedan od prosvjednika.
Entuzijazam s prosvjeda reflektira se na i očekivanja od izbora koji su zakazani za 21. prosinca. Katalonija će zaživjeti - bili su uvjereni baš svi. Prosvjedna šetnja među sjedištima različitih europskih institucija slala je samo jednu poruku: nadu nam ne možete oduzeti. Bas kao ni identitet.
„Cijeli život sam Katalonka. Pričam katalonski, pišem poeziju na katalonskom. Ali to ne znači da isključujem Španjolce. Mislim da su i oni važan dio nas. Međutim, odnos Madrida prema našoj regiji je licemjeran i dugoročno neodrživ“, rekla je Luce, 50-godišnjakinja, koja je sa svojim transparentom stajala sa strane, dok su prosvjednici još stizali na mjesto okupljanja.
Iako je Španjolska prije nekoliko dana povukla međunarodni uhidbeni nalog za Puigdemontom, Katalonci smatraju da takva odluka nema nikakvu težinu. Pa su zato odlučili doci u Belgiju.
„Znate zašto smo ovdje? Zato jer smo od Madrida odustali. Španjolska može povući tjeralicu jer zna da to neće utjecati na ništa. Zna da EU nikako neće dopustiti našu nezavisnost i zato se ne boji. Ovo je jedina adresa na kojoj ima smisla prosvjedovati, i EU je jedina koja može promijeniti ovu situaciju" rekao je jedan od njih.