Skoči na glavni sadržaj

Holy: Zakonom treba omogućiti kupnju džointa u ljekarnama

Sandra Bartolović

<p>
Počinila novinarstvo s predumišljajem. Osuđena na doživotnu. Milosti ne traži, niti bi je dala.</p>

holy-zakonom-treba-omoguciti-kupnju-dzointa-u-ljekarnama-1791-1818.jpg holy-zakonom-treba-omoguciti-kupnju-dzointa-u-ljekarnama-1791-1819.jpg

Za stanje u SDP-u od Milanovića su odgovorniji Predsjedništvo i zastupnici, jer znaju da nije u pravu, ali zbog straha za fotelje puštaju da se sve to događa, kaže predsjednica ORaH-a

Umjesto socijalno osjetljivoga, Linić je provodio neoliberalni koncept ekonomije
Foto: FaH/Denis Cerić

Kao ministrica, poslala je lagano klijentelistički e-mail u HŽ s molbom da se ne šikanira supruga stranačkoga kolege, zbog čega je promptno u Tedeschijevoj vili izgubila povjerenje premijera i napustila Banske dvore. Nije se dugo zadržala ni u Klubu zastupnika SDP-a zbog radikalnog odstupanja stranke od Plana 21 u kojem je Kukuriku koalicija zacrtala svoj program, planove i obećanja građanima. Stranački dres nije promijenila za neki već postojeći, nego je skrojila novi, zeleni, po svojoj mjeri. Mirela Holy u manje od pola godine od osnivanja stranke ORaH (Održivi razvoj Hrvatske) postala je druga najpopularnija politička osoba, a stranka joj se, prema anketama, utaborila na trećem mjestu. Za sada joj, u stalnom rastućem trendu, idu vjerojatno protestne preferencije razočaranih SDP-ovih birača ili onih u potrazi za novom, drugačijom opcijom, a hoće li ih izbornim rezultatom uspjeti zadržati, za sada je svima nepoznanica, pa i njoj samoj.

Ove političke sezone "nose" se Mirela Holy i ORaH. Hoćete li ostati evergreen, klasika ili ćete plesati samo jedno ljeto?

Teško je to procijeniti u ovom trenutku. Bez obzira na rejtinge u anketama, nastojimo se držati plana koji smo usvojili prošle godine, a u kojem smo definirali što sve trebamo odraditi ove godine. Na osnivačkoj smo skupštini rekli da bismo htjeli biti treća politička snaga do idućih izbora. Ankete sugeriraju da smo već ostvarili taj cilj, ali to su ipak samo ankete. Izbori će pokazati stvarno stanje stvari. Na terenu imamo dobre i pozitivne reakcije građana, a u središtu našeg interesa je program. Naša kampanja za Europski parlament je zapravo programska kampanja, bez plakata i personaliziranih elemenata. Idemo s vanjskom, putujućom kampanjom po gradskim trgovima i u potpunosti smo fokusirani na gospodarska pitanja, nezaposlenost, podizanje BDP-a i realizaciju zelenih projekata.

Kažete da vodite programsku kampanju, a kod nas se izbori dobivaju na dojmu i na personaliziranom pristupu. U ovom trenutku vi ste jedina identifikacija stranke. Hoćete li ostati "one woman band"? Tko je druga osoba na koju bismo mogli pomisliti osim na vas u ORaH-u?

Nisam sretna kada se to govori, jer iza dosadašnjeg rada ORaH-a stoji rad jako velikog broja ljudi, koji vrlo entuzijastično volontiraju. Na raspolaganju imamo vrlo skromna financijska sredstva i činjenica jest da ti ljudi u ovom trenutku nisu prepoznatljivi, ali to se i ne može dogoditi preko noći. Za dobar politički PR trebaju godine rada i pojavljivanja u medijima, ali imamo kvalitetne ljude s akademskom i svakom drugom karijerom iza sebe, zato sam uvjerena da ćemo uspjeti.

Činjenica je da se vama uspjeh jest, barem prema anketama, dogodio preko noći. Vi ste druga najpopularnija politička osoba u državi, a stranka se stabilizira na trećoj poziciji. To dugujete vlastitim sposobnostima ili statusu žrtve Zorana Milanovića, što je vrlo kurentna roba na političkom tržištu?

Predugo je vremena prošlo od mog odlaska iz Vlade i stranke da bih mogla i dalje eksploatirati tu činjenicu. Mislim da razlog leži u mojoj vjerodostojnosti. To što je on mene maknuo sigurno ne bi ništa značilo da sam se ja drugačije ponašala. Mislim da ljudi honoriraju to što sam se držala svoje riječi, što nisam mijenjala stavove i to što sam isto govorila kada sam bila opozicijska zastupnica, kada sam bila ministrica i što govorim sada. Ja doista ne mijenjam svoje političke stavove o društvenim pitanjima, a to je izuzetno rijetko u hrvatskom političkom životu. Kada gledate što danas govori opozicija u odnosu na ono što su govorili dok su bili na vlasti, vidi se kopernikanski obrat. Na žalost, razočaralo me kada sam vidjela da se ni moja bivša stranka, SDP, ne ponaša drugačije. Obje se stranke, i SDP i HDZ, jednako ponašaju kada su poziciji i kada su u opoziciji. Naravno da to nisu iste stranke, posebno kada je riječ o ideološkim pitanjima i ljudskim pravima, ali u najvažnijim, gospodarskim pitanjima, ne vidi se između njih razlika.

Mislite li da oni jednako nemaju rješenja za gospodarske probleme ili na to da obje stranke ekonomiju gledaju kroz prizmu neoliberalnoga kapitalizma?

Mislim na neoliberalni pristup i jedne i druge stranke. Vidimo kroz instrument predstečajnih nagodbi ili naplatu poreznih dugova da postoji razlika u postupanju države prema onima koji su u povlaštenom položaju za razliku od odnosa prema običnim građanima. Mislim da su ljudi u Hrvatskoj jako gladni jednakih pravila igre za sve i elementarnog poštenja. Ljudi mogu prihvatiti i strožu financijsku disciplinu i rigoroznu naplatu poreza, ali to se doista mora jednako primjenjivati prema svima, i ne mogu biti izuzeti veliki trgovački lanci za koje se pronalaze razni alibiji, dok se drugima zatvaraju mali obrti zbog tri kune viška u blagajni. Sve dok bude bilo tako, ljudi neće imati povjerenja u institucije sustava, što je izuzetno opasno za sve stranke.

Kako su se te nepravde i nejednakosti mogle dogoditi u mandatu stranke koja voli sebe nazivati lijevom i socijaldemokratskom, koja bi prirodno trebala biti bliska i zainteresirana za zaštitu malog, običnog čovjeka?

Premda se kaže da politika kvari ljude, mislim da ona samo pokaže tko je uistinu kakav čovjek. Evo, i na primjeru poljoprivredne politike vidi se da se SDP-ova politika baš ni po čemu ne razlikuje od HDZ-ove. Danas postoje vrlo jaki utjecaji određenih ulagačkih lobija na poljoprivredu, potpuno izostaje planski pristup koji je nasušna potreba naše poljoprivredne politike. Mogu prihvatiti da u određenom dijelu ima nesnalaženja, ali velikim dijelom riječ je o podložnosti tim utjecajima. Sve dok bude postojala takva neoliberalna paradigma u kojoj se pogoduje i izlazi u susret određenim grupacijama, a prema svim drugim, običnim ljudima ne primjenjuju takva pravila, neće biti sreće u društvu, ni održivog razvoja u Hrvatskoj.

Znači, prema ekonomskoj i socijalnoj politici između SDP-a i HDZ-a je znak jednakosti, a razlikuju se samo po partizanima i ustašama?

Ne samo po tome, nego i prema pristupu problematici ljudskih prava, manjina, sklonosti prema demokratizaciji društva, većoj transparentnosti određenih procedura, s tim da nisam zadovoljna mjerom u kojoj se otvara taj prostor. Ako govorimo o kompleksu ekonomskih i socijalnih pitanja, onda da, možemo reći da su u pitanju vrlo slične politike. Ako govorimo i o projektima koji se guraju, ti su projekti jednaki. SDP gura sada projekt Plomin C, koji je gurao i HDZ. Nema mogućnosti izgradnje zdrave ekonomske politike ako ne budemo imali učinkovitu javnu upravu koja će se na jednaki način odnositi prema svima u društvu, u kratkim rokovima, prema točno zadanim procedurama. A to je jako važno i za investicijsku klimu. Zato je jako važno da se transformiraju javna uprava i pravosuđe jer su to temeljni alati za bilo koji reformu. Zato se i SDP i HDZ okreću instrumentima poput strateških investicija jer tako traže prečace kako bi se izbjegla neefikasna uprava. To se rješava reformom javne uprave, ali to ni SDP ni HDZ ne žele napraviti jer imaju političke klijente.

Kada spominjete različit odnos države prema velikim trgovačkim lancima i malim obrtnicima kada je riječ o poreznoj disciplini, vjerojatno aludirate na Slavka Linića. Kako vidite njegovu smjenu i sve što joj je prethodilo?

Poštujem Slavka Linića premda se nisam slagala s puno njegovih poteza. Moj je dojam da je on daleko više provodio neoliberalni koncept ekonomije umjesto socijalno osjetljivoga. Bez obzira na njegovu namjeru uvođenja poreza na nekretnine, mislim da je izostao onaj klasično socijalni pristup ekonomiji koji podrazumijeva da se više opterete oni koji imaju više, a da se rasterete oni koji imaju manje. Nije došlo do poreznog rasterećenja rada u smislu poreznog opterećenja kapitala, i definitivno je riječ o neoliberalnoj paradigmi.

Na čijoj ste strani u recentnom sukobu Milanović – Linić?

Premijer odgovara za rezultate Vlade i ima pravo birati suradnike. Ako smatra da s nekim ministrom ne može dobro surađivati, onda je njegovo legitimno pravo izabrati osobu s kojom može surađivati i koji će biti na kursu realizacije određenog političkog programa. Najvećim problemom vlade smatram to što ne radi na realizaciji programa na kojem je dobila izbore, i zato mislim da nije važno tko je premijer, a tko ministar ako osobe ne provode program na kojem su dobili izbore. U normalnom, uređenom društvu ljudima bi trebalo biti apsolutno svejedno tko je ministar, a tko premijer ako provode program za koji su dobili povjerenje građana. Bojim se da je ovo što se trenutačno događa u vladajućoj stranci više sukob na osobnoj razini, a manje na programskoj, i zato mislim da je i ova smjena rađena po principu "sjaši Kurta da uzjaši Murta". Vladi treba programska reforma i povratak na ideološki put jer je SDP u ovom trenutku potpuno ideološki dezorijentiran.

Onda ste suglasni s prevladavajućom ocjenom da je Milanović dokinuo socijaldemokraciju u SDP-u?

Milanović je sam u nekoliko navrata rekao da je on liberal i kalvinist, što je zabrinjavajuće za predsjednika socijaldemokratske stranke. Iako je Milanović kao predsjednik stranke odgovoran za procese u stranci, dio odgovornosti snose i ljude oko njega. On, takav kakav jest, nije svjestan onoga što radi. Ima karakter kakav ima i on smatra da je uvijek u pravu. Ljudi oko njega znaju da nije u pravu i vide što se događa, ali puštaju da se to događa i zato je njihova odgovornost veća od Milanovićeve. Oni imaju određene mehanizme kojima bi mogli utjecati na to da korigira svoje ponašanje, ali to ne rade. Tu mislim na Predsjedništvo i saborske zastupnike.

Oni to ne rade zbog fotelja, plaća, beneficija...?

Našeg premijera ne zanimaju programska pitanja i on politiku doživljava na prilično neobičan način, koji je meni potpuno neshvatljiv. A ljudi oko njega se vjerojatno boje da će im politička karijera brzo završiti ako mu se budu suprotstavljali.

Očekujete obračun u SDP-u nakon europskih izbora?

Iskreno sumnjam u to zato što Milanovićeva pozicija ovisi o parlamentu, a ljudi u parlamentu su svjesni toga da Milanović neće kao Sanader dati ostavku na mjesto predsjednika Vlade ili stranke. A svaka druga opcija podrazumijeva obračune koji bi sigurno doveli do prijevremenih izbora. Ne vidim volju ljudi koji sada sjede u parlamentu da do toga dođe jer su svjesni da velik broj njih u tom slučaju ne bi više bio u parlamentu.

Koga u postojećem kadrovskom bazenu u SDP-u vidite kao pravog lidera socijaldemokratske stranke?

Bez obzira na to kada će doći do transformacije, mislim da će se ići u pravcu tradicionalnih vrijednosti, prema Račanovim korijenima. Stoga očekujem da će tranzicijski predsjednik biti netko tko je bio blizak Račanov suradnik, jer će se tražiti određena stabilnost i utemeljenje stranke. Mislim da stranka više neće eksperimentirati s nepoznatima i novima, zato procjenjujem da bi to mogli biti Leko ili Picula, ali samo u tranzicijskom razdoblju.

Izričito ste rekli da nećete koalirati sa SDP-om. Jeste li mislili na SDP ili samo na Milanovića?

Žalosno je što je meni više stalo do provođenja programa na kojemu je Kukuriku koalicija dobila izbore nego njima. Ako se SDP i u budućnosti nastavi ponašati ovako kao do sada, ignorirajući program, suradnja će biti apsolutno nemoguća.

Ako unatoč dobrim izgledima koje vam ankete daju za europske izbore ne osvojite mandat, što će se dogoditi, hoće li pasti entuzijazam u stranci?

Neće se ništa dramatično dogoditi jer smo mlada stranka. Očekivanja od nas su velika, to za nas nije dobro i zato nisam baš oduševljena rezultatima anketa. Neće svijet stati ako ne dobijemo mandat, možda nas to još više motivira.

Je li Karamarko naš idući premijer?

Milanović je drugi najnepopularniji političar, što može biti razumljivo jer je premijer, ali situacija da najnepopularniji političar postane premijer meni je pomalo apsurdna.

Mislite li da ćete vas kod vaših kritičara, poput Račana, obilježiti marihuana?

O tom se pitanju u Hrvatskoj mora razgovarati na normalan, neostrašćen način. Kod nas vlada cijeli niz predrasuda zbog nepoznavanja činjenica o ovoj temi, a bitan dio odnosi se i na interese farmaceutskih lobija. Do sada je više od 700 znanstvenih istraživanja dokazalo da se od konzumacije marihuane ne razvija posebna ovisnost, za razliku od nikotina ili alkohola. Marihuana nema štetnih posljedica po zdravlje kao nikotin ili alkohol. Ovdje je riječ o društvenom licemjerju zato što određene prakse izazivaju jako velike društvene probleme i posljedice, koje idu i do nasilja u obitelji, prema čemu smo benevolentni i to prihvaćamo, dok konzumaciju marihuane koja ima dokazane zdravstvene benefite za niz neizlječivih bolesti ne omogućavamo ljudima koji se imaju pravo boriti za dostojanstveni život i zdravlje.

Bi li legalizacija marihuane koju zagovarate uključivala i legalnu kupovinu džointa?

Naravno da podupirem legalizaciju marihuane i u rekreativne svrhe. Po tom je pitanju najviše učinio Urugvaj, jer treba spriječiti kupovinu "na crno". Od toga postoje i jako velike gospodarske koristi, što velike farmaceutske kompanije razumiju, pa se svim silama bore protiv legalizacije. Da tomu nije tako, ne bi sve veći broj država išao prema legalizaciji marihuane. Trebalo bi omogućiti da se uz marihuanu za zdravstvene svrhe, ona u ljekarnama može kupovati i u rekreativne svrhe.

Uskoro izlazite s posebnim programom eksploatacije industrijske konoplje. Koliki su i u čemu njezini gospodarski potencijali?

Išli bismo s programom eksploatacije konoplje općenito, pa naglašavam da nam fokus nije na indijskoj konoplji. Industrijska konoplja ima i gospodarske i ekološke potencijale zato što je to kultura čistačica jer pročisti kontaminirana područja, slično kao i uljana repica. U gospodarskom smislu, konoplja nije zahtjevna, nema puno posla oko nje, a iz nje se može proizvesti približno pedeset tisuća različitih proizvoda, i to u kozmetičkoj, prehrambenoj, papirnoj, tekstilnoj, farmaceutskoj, automobilskoj, građevinskoj i nizu drugih industrija. Ono što je najvažnije je interes investitora koji je velik zbog jako dobrih agronomskih i klimatskih kvaliteta. Jugoslavija je bila druga po proizvodnji  industrijske konoplje. Riječ je o biljci čiji su svi dijelovi iskoristivi. Ne vidim doslovno nijedan logičan i razuman razlog zbog kojeg država, ako već ne želi legalizirati marihuanu, ne bi u potpunosti liberalizirala proizvodnju industrijske konoplje, to je nerazumno. S tim u vezi je dobro što se njome mogu baviti i veliki i mali investitori do OPG-ova.

Na europskim izborima ste "zec". Nije li to nepošteno prema biračima koji će zaokružiti vas, a u EP će otići neki široj javnosti potpuni anonimac?

ORaH je politička stranka, a ne humanitarna organizacija. Nepošteno bi bilo da sam rekla da ću otići ako dobijem mandat, a na kraju ipak ne odem. Od početka smo otvoreno rekli razloge zbog kojih neću ići u EP, a jasni su razlozi zbog kojih sam prva na listi. U ovom trenutku još nismo do kraja profilirani i nemamo ljude koji su prepoznatljivi, no, to će se s vremenom, nadam se, dogoditi. Bilo bi nerealno da stranka ne koristi potencijale koji su joj na raspolaganju. To je goli pragmatizam, ali nije nepošteno jer smo rekli sve što će se događati u slučaju da prođemo na izborima. Uđemo li u EP priključit ćemo se Europskoj stranci zelenih, s kojom imamo u potpunosti usklađeni program.