Zbog brzopletosti zakonodavca mnogi se preživjeli zatočenici od početka godine suočavaju s teškim egzistencijalnim problemima jer im je država prestala isplaćivati opskrbninu, pa od 1. siječnja nisu dobili ni kunu podrške, upozorila je Vesna Teršelič iz Documente Foto: Documenta Zagreb
Hrvatska službena politika sjeti se svojih antifašističkih temelja samo u trenucima kada strahuje od reakcije svijeta, dok se na domaćem terenu marljivo radi na revizionističkim planovima kojima se umanjuju ili čak i negiraju fašistički zločini.
Jedan je to od zaključaka konferencije za novinare koju su danas u Kući ljudskih prava održali predstavnici Documente - Centra za suočavanje s prošlošću, Srpskog narodnog vijeća, Centra za mirovne studije i Građanskog odbora za ljudska prava. Upozorili su na način na koji se zakonodavne, izvršne i pravosudne vlasti odnose prema preživjelim zatočenicama i zatočenicama ustaških koncentracijskih logora, Javnoj ustanovi Spomen-područje (JUSP) Jasenovac i prema nasljeđu Drugog svjetskog rata.
Kako je kazala Vesna Teršelič, voditeljica Documente, datum održavanja konferencije nije slučajno odabran jer je na današnji dan 1945. godine organiziran proboj zatočenika iz koncentracijskog logora Jasenovac.
"Danas se sjećamo svih preživjelih zatočenika i zatočenica logora, dok godinama svjedočimo relativizaciji, pa čak i negiranju zločina", kazala je Teršelič.
Kolika je briga aktualne vlasti za preživjele, svjedoče i nedavne zakonodavne promjene koje dodatno ponižavaju žrtve.
"Zbog brzopletosti zakonodavca mnogi se preživjeli zatočenici od početka ove godine suočavaju s teškim egzistencijalnim problemima. Primjenom novog Zakona o socijalnoj skrbi i izmjenama Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata, koje su stupile na snagu 1. siječnja 2014., prestala se isplaćivati opskrbnina. Od nove godine velik je broj korisnika opskrbnine, među kojima su i nekadašnji zatočenici logora Jasenovac, doveden u posvemašnju socijalnu nesigurnost. Republika Hrvatska od 1. siječnja ne daje im ni kunu podrške", upozorila je Teršelič.
Prema Draganu Markovini iz Srpskog narodnog vijeća, to se ne događa slučajno. "Ne postoji nikakav razlog neisplata opskrbnina, bez obzira na krizu. U pitanju su ideološki razlozi", ustvrdio je Markovina propitujući stavove formalno lijevo-liberalne vlade koja bi trebala biti svjesna antifašističke baštine Hrvatske.
Posebno je cinična, složili su se svi, odluka predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović da uvede savjetnicu za holokaust. "To je ciničan stav koji poručuje da je genocid napravljen samo prema Židovima iako je Jasenovac bio logor na području NDH u kojemu su najviše ubijani Srbi, a onda Židovi, Romi ili Hrvati antifašisti", kazao je Markovina.
Mjesto predsjedničine savjetnice prihvatila je ravnateljica JUSP-a Jasenovac Nataša Jovičić, za što Markovina, ali i ostali organizatori konferencije, nemaju pretjeranog razumijevanja.
"Biti savjetnik za genocid samo jedne skupine u krajnju ruku nije primjereno za jednu ravnateljicu Spomen-područja Jasenovac. Ne sumnjam da i ona smatra da je to revizionistički", naglasio je Markovina.
Upravo je Jovičić bila žrtva revizionističkih stavova kada su joj 1. prosinca 2013. u razmaku od 15 minuta stigle dvije prijeteće poruke putem elektroničke pošte: jedna anonimna s prozivkama za antihrvatstvo i izdaju, sa slikom metka i prijetnjama likvidacijom, a druga sa sličnim uvredama, prozivkama i potpisom Josipa Miljka, predsjednika HČSP-a, koji je i javno potvrdio autentičnost poruke. Uz kaznenu prijavu JUSP-a Jasenovac, prijavu su podnijeli i Centar za mirovne studije, Građanski odbor za ljudska prava i Documenta. Općinsko državno odvjetništvo Kutina konstatiralo je da nije riječ o kaznenom djelu javnog poticanja na nasilje i mržnju, pa je ravnateljica kazneni progon morala nastaviti sama. Teršelič je stoga naglasila da je potrebno obrazovati pravosuđe koje očito ne shvaća da fašizam kuca na vrata.
Stoga je Zoran Pusić, predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava, uputio opomenu: "U vrijeme Weimarske republike dogodilo se oko 337 političkih ubojstava. Od toga je od ekstremne desnice stradalo oko 310 ljudi, a od ekstremne ljevice 27. Prosječna kazna pripadnicima ljevice za ubojstva iznosila je 10 godina zatvora, a desnice tri mjeseca. Ti statistički podaci govore ne samo o pristranosti sudstva, nego je dovoljno podsjetiti što se dogodilo nakon propasti Weimarske republike i tko je nakon toga došao na vlast."