Skoči na glavni sadržaj

Iskrsnuli dokazi da je sirijski režim mučio i pogubio najmanje 11 tisuća pritvorenika

Sanja Despot

<p>Kao novinarka i urednica prošla više redakcija dnevnih i tjednih novina, a nije izgubila strast za novinarstvom, ni uvjerenje da je ono potrebno.</p>

Uoči početka konferencije Ženeva II, na svjetlo dana izašao je raport o sistematski počinjenim ratnim zločinima od strane sirijskog režima - najmanje 11.000 zatvorenika ubijeno je, o čemu svjedoći 55 tisuća fotografija koje je na stikovima prokrijumčario službeni fotograf vojne policije.

Vojni policajac i fotograf koji se krije iza imena Cezar pobjegao je iz Sirije i stupio u kontakt sa Sirijskim nacionalnim pokretom kojeg podupire Katar. Za proučavanje njegovih dokaza Katar je angažirao trojicu uglednih međunarodnih pravnika: nama dobro poznatog Geoffreya Nicea, glavnog tužitelja u slučaju protiv Slobodana Miloševića u Den Haagu, Desmonda de Silvu, bivšeg glavnog tužitelja Posebnog suda za Sierra Leone i Davida Cranea, tužitelja u slučaju liberijskog predsjednika Charlesa Taylora na istom sudu.

Oni su utvrdili da je izvor vjerodostojan iz čega je proizašao izvještaj napisan na 31 stranici koji dokazuje sistematsku prirodu počinjenih zločina, a koji je prezentiran UN-u, vladama i grupama za zaštitu ljudskih prava.

Cezar nije svjedočio ubijanjima i mučenjima, već je njegov posao bio snimanje ubijenih pritvorenika.

Procedura je bila sljedeća: kada su pritvorenici ubijeni na mjestima gdje su bili zatočeni, njihova bi tijela bila prebačena u vojnu bolnicu, a potom bi, zajedno s liječnikom i predstavnikom suda, pozvali njega da snima tijela. Snimao je do 50 tijela dnevno, za što mu je trebalo 15 - 30 minuta po tijelu, opisuje The Guardian koji je uz CNN prvi objavio postojanje ovog izvještaja.

"Razlozi za snimanje pogubljenih osoba bili su dvostruki. Najprije kako bi se mogao dati certifikat o smrti bez da se članovi obitelji pozivaju da vide tijelo te da se na taj način izbjegne davanje pravog uzroka smrti. Drugi razlog bio je potvrda da su naredbe o egzekuciji izvršene", navodi taj svjedok. Obiteljima se reklo da je uzrok smrti bio srčani udar ili problemi s disanjem. Svaka žrtva dobila je broj po kojem se vidjelo koja je siguronosna služba odgovorna za njegovo uhićenje i smrt, a potom, po dolasku u vojnu bolnicu, još jedan broj koji je trebao lažno potvrditi da je smrt nastupila u bolnici. Nakon snimanja, tijela su bila prebačena na spaljivanje u ruralno područje.

De Silva je rekao kako je riječ o vrlo jakim dokazima kojima je moguće pokrenuti slučaj. Nice upozorava kako dokazi pokazuju da je riječ o "raširenom i sistematskom" ubijanju koje podrazumijeva vladinu kontrolu, ali ne mora automatski značiti da dokazi mogu dovesti do šefa države. Crane je kazao: "Sad imamo direktni dokaz što se događalo s ljudima koji su nestajali. Ovo je prvi dokaz što se dogodilo s najmanje 11 tisuća ljudi koji su bili mučeni, pogubljeni i uklonjeni". Dodao je kako je riječ o dokazima o kakvima svaki tužitelj sanja: postoje fotografije s brojevima koji se mogu usporediti sa službenim vladinim dokumentima te svjedok koji je slikao žrtve.

Problem oko bilo kakvog suđenja Bašaru al-Asadu ili višim pripadnicima njegova režima mogao bi biti u tome što Sirija nije potpisnica Međunarodnog kaznenog suda. Na tom sudu postupak protiv pripadnika sirijskog režima vjerojatno neće moći pokrenuti ni Vijeće sigurnosti UN-a. Ako bi tome Sjedinjene Države ili Velika Britanija i bile sklone, takav bi zahtjev sigurno blokirala Rusija.

Izvještaj je namjerno objavljen prije pokušaja mirenja zaraćenih strana u Ženevi, a kakav će mu biti učinak tek će se vidjeti.