Po zamisli saborske većine, savjetovanje s građanima trebalo bi se provesti na dva načina – preko interneta i na jednoj jedinoj tematskoj raspravi Odbora za Ustav
Brzo da brže ne može biti, tako se može opisati trajanje javne rasprave o aktualnim promjenama Ustava. Saborski Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav prošlog četvrtka je raspisao javnu raspravu o ustavnim promjenama. Predviđeno trajanje – do ove srijede. Dakle, ukupno šest dana, uključujući vikend.
Teško je zamisliti da će u tako kratkom roku pristići iole ozbiljniji broj primjedbi građana ili zainteresiranih udruga. Istog dana kada je Odbor za Ustav pozvao javnost da se uključi u raspravu, na internetskim stranicama Sabora je objavljen prijedlog za utvrđivanje nacrta ustavnih promjena. Prvi put je objavljeno što bi se sve moglo mijenjati u Ustavu, što točno predlažu parlamentarne stranke i nezavisni zastupnici.
A toga nije malo. Predlažu izmjene u čak 17 članaka Ustava. Od već poznatog nezastarijevanja kaznenih djela teških ubojstava, predlažu se - među ostalim - i nova ustavna rješenja vezana uz refererendum, da se zakoni o pravima nacionalnih manjina, o radu Ustavnog suda i o provedbi Ustava donose po istom postupku kao i Ustav (u tri faze) te skraćivanje vremena u kojem Sabor ne zasjeda. Postoje i prijedlozi vanjskih članova Odbora za Ustav o novim ovlastima Ustavnog suda da prethodno ocjenjuje međunarodne ugovore te da se ustavno uredi pitanje sukoba interesa.
Pod krinkom demokratičnosti, a zapravo brzinski i reda radi, vlast očekuje od građana da na tako važne prijedloge reagiraju u svega nekoliko dana. U takvim je okolnostima savjetovanje s građanima samo nužno zlo. Vlast nema stvarnu namjeru da doista čuje glas javnosti.
Dragan Zelić, izvršni direktor GONG-a i vanjski član Odbora za Ustav, upozorava na neozbiljan pristup vladajuće saborske većine.
- Takvo ponašanje oko ustavnih promjena u potpunoj je suprotnosti s Kodeksom savjetovanja sa zainteresiranom javnošću. Kodeks predviđa najmanje 15 dana javne rasprave o zakonima, a ovdje je riječ o Ustavu kao najvažnijem aktu neke države i raspravi od samo šest dana. Očekivali smo da će ova garnitura na vlasti imati više razumjevanja, da neće postupati tako traljavo, a ona svjesno krši Kodeks, kaže Zelić za Forum.tm.
Po zamisli saborske većine, brzopotezno savjetovanje s građanima trebalo bi se u manje od tjedan dana provesti na dva načina – preko interneta i na jednoj jedinoj tematskoj raspravi Odbora za Ustav. I to je sve.
Što je internetsko savjetovanje? Riječ je o postupku koji može obuhvatiti veliki broj građana, jer je prijedlog o kojem se raspravlja dostupan mnogima u kratkom vremenu. Vlast može vrlo lako skupiti veliki broj prijedloga i komenatara građana. To joj doista može pomoći u formuliranju konačnog prijedloga. Naravno, ako to želi.
No, ta je komunikacija jednosmjerna. Nema dijaloga. Građani ispunjavaju formular, šalju ga predlagatelju, ali ne znaju što predlaže neki drugi građanin ili udruga. Nema diskusije ni s predlagačem zakona. Jednostavno, kao da pištete pismo, a ne znate što onaj drugi misli o tome što ste mu napisali i hoće li vam ikad odgovoriti.
Uz takvo 'virtualno' konzultiranje građana, vlast bi trebala ostaviti i dovoljno vremena za okrugle stolove, javne debate i sučeljavanje mišljenja najšireg kruga građana i stručne javnosti. Kroz javni dijalog izbrusili bi se prijedlozi političara, a možda bi se izrodili i neki novi, konstruktivniji.
Vladajući su, pak, izabrali brzinu i jednosmjernu komunikaciju. Kratko internet-savjetovanje i jedna tematska sjednica Odbora za Ustav s odabranim sudionicima i - to je to. Po modelu "politička elita predlaže, politička elita na kraju i odlučuje, s malo građana u međuvremenu kao demokratski ukras".
Dragan Zelić podsjeća da je čak i HDZ-ov Vladimir Šeks kod prošlih ustavnih izmjena 2010. godine organizirao široku javnu raspravu u Saboru, a da je ova vlast izuzetno zatvorena za javnost. Nezadovoljan je što je Odbor za Ustav, na čelu sa SDP-ovcem Peđom Grbinom, jedva pristao čak i na tematsku sjednicu za vrlo uzak krug ljudi, bez šire javnosti.
- Proces promjena Ustava morao bi biti dugotrajan i uključivati ustavnopravne stručnjake, udruge i javnost, ne smije biti tako zatvoren, zaključuje Zelić.
Obaveza javne rasprave uvedena je još 2009. godine u sklopu pridruživanja s EU. Tada je donesen Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata. Iako dugog naziva, Kodeks na jasan način potiče uključivanje građana u donošenje propisa, ali i otvorenost vlasti prema civilnim inicijativama. I to ne samo na nacionalnom, nego i na lokalnom nivou. Obavezan je za ministarstva, ali i za općine i gradove kada donose neke odluke.
Uz Kodeks, koji preporuča najmanje 15 dana javne rasprave, novi Zakon o pravu na pristup informacijama tu granicu pomiče na najmanje 30 dana. Saborski Odbor za Ustav očito se nije pridržavao ni jedne od tih minimalnih granica. Uveo je svoju – 6 brzinskih dana.
Da takvo ponašanje vlasti prema građanima nije samo boljka Sabora, pokazuju i podaci o poštivanju Kodeksa kod drugih dijelova vlasti. Prema izvještaju vladinog Ureda za udruge iz travnja ove godine, u 2012. godini državna tijela su provela savjetovanja o 144 propisa. Godinu prije bilo je svega 48 propisa o kojima je provedena javna rasprava. No, unatoč velikom porastu javnih rasprava u odnosu na 2011. godinu, nije navedeno koliko se zakona provuklo bez ikakvog savjetovanja s građanima.
Vlast se još uvijek oslanja većinom na virtualne javne rasprave putem interneta (136), a znatno manje ih je provelo i javnu raspravu kroz okrugli stol, sastanke sa zainteresiranim stranama i slično (67). Mnoga ministarstva i državni uredi držali su se isključivo minimuma od 15 dana za raspravu. Bio je i nemali broj onih koji su konzultacije s građanima zbrzali za desetak dana i kraće. Od 144 propisa njih 27 raspravljano je s javnošću u manje od 15 dana.
Za pola tih savjetovanja vlasti nisu poslale povratnu informaciju o tome što je uopće pristiglo kao prijedlog javnosti niti su objasnili razloge za njihova eventualna prihvaćanja ili odbacivanja.
Ipak, optimistično zvuči podatak da sve više građana šalje svoje prijedloge i komentare na predložene propise. To znači da građani žele sudjelovati u kreiraju propisa i da je sve više njih svjesno da time mogu utjecati na kvalitetu svojeg života, na svoja prava i obaveze. U 2011. pristiglo je samo 176 komentara na predložene propise za koje je otvorena javna rasprava, a lani čak 4786.