Jučer Stasi, danas Obama

Savezništvo kakvo propagiraju Sjedinjene Države i Europska unija može biti izgrađeno samo na povjerenju i zato ponavljam: špijuniranje među prijateljima, to je nečuveno! Ponavljala je to ljutita njemačka kancelarka Angela Merkel čak i nakon telefonskog razgovora s američkim predsjednikom Barackom Obamom koji ju je pokušavao uvjeriti da nije bila prisluškivana, a pritom mu je, kazala je navodno Merkel povjerljivim suradnicima, bilo i prilično neugodno. Bijesna kancelarka rekla je na summitu EU da se povjerenje, ako je uopće moguće, mora sada graditi otpočetka. Istog je stava i francuski predsjednik Francois Hollande koji zajedno s Njemačkom od noćas predvodi europsku frontu u traženju da se do kraja godine sa SAD-om postignu bilateralni sporazumi o nešpijuniranju.

Predsjednik Europske komisije Manuel Barroso podsjetio je Obamu da je Europa u nedavnoj povijesti prolazila drugim putem te da se u nekim dijelovima Europe još vrlo živo pamte prisluškivanja. Nisu još izblijedjela  sjećanja na zlodjela Stasija u Istočnoj Njemčkoj, odakle potječe kancelarka Merkel. Ako nema povjerenja, ne može biti niti sporazuma o gospodarskoj suradnji između SAD-a i EU-a, zaprijetio je predsjednik Europskog parlamenta "zapadni" Nijemac Martin Schulz.

Već ljutitim europskim vođama The Guardian je danas dao novo pogonsko gorivo, objavivši da je američka agencija NSA prisluškivala telefone 35 svjetskih vođa do čijih je brojeva došla izlistavanjem telefonskog imenika jednog službenika američke vlade. Iz njegovog je imenika pokupila ukupno 200 imena. "Iako je do sada bilo malo vrijednih informacija s tih brojeva, koji izgleda ne služe za osjetljive diskusije, oni su bili put do drugih brojeva koji su naknadno provjeravani" te se stoga svim djelatnicima američke vlade i agencija preporuča da svoje telefonske imenike daju na raspolaganje NSA, navodi se u novoobjavljenom dokumentu iz kolekcije Edwarda Snowdena. Dokument datira još iz 2006. godine, dakle iz drugog mandata predsjednika Georgea W. Busha. Ne navodi se poimence o kojim se svjetskim vođama radi.

Kancelarka Merkel je posumnjala da je Amerikanci prisluškuju kada je na jednom američkom dokumentu vidjela ispisan broj svog mobitela. U Francuskoj je izbio skandal jer je u Le Mondeu objavljeno da je NSA u samo 30 dana imala pristup na više od 70 milijuna konverzacija koje su vodili francuski građani. Der Spiegel je ranije objavio kako je NSA prisluškivala više dužnosnike Europske unije.

Skandal s prisluškivanjem zapravo iz dana u dan osvane u nekoj drugoj zemlji. Nakon što je obišao Latinsku Ameriku (zbog objavljenih informacija o prisluškivanju brazilska predsjednica Dilma Rousseff odbila je sastanak s Obamom) preselio se u Europu i jučer i danas potpuno zasjenio druge unaprijed pripremljene teme summita EU. Brazilski i njemački diplomati sastali su se jučer u New Yorku kako bi sastavili nacrt rezolucije kojom će od UN-a zatražiti da se u Međunarodnu konvenciju koja regulira građanska i politička prava, a koja je pisana 1966. godine i stupila na snagu 1976., prije interneta, uvrsti i zaštita komunikacija na mreži.

Međutim, kako god pompozno to danas izgledalo, prava vijest objavljena je još u lipnju kada je Eduard Snowden izašao s prvim informacijama o globalnom američkom programu špijuniranja. Već je tada objavljena i mapa iz koje se vidi intenzitet po zemljama. U razdoblju od 30 dana ove godine NSA je na svjetskoj razini indeksirala 100 milijardi komunikacija. Na toj su mapi zemlje rangirane po intenzitetu praćenja. Najjače je ono u Iranu i Pakistanu, a pri vrhu su i Jordan, Egipat i Indija. Na karti se još tada vidjelo da je američkom špijunskom operacijom u velikoj mjeri obuhvaćena i Njemačka, na istoj razini koliko se špijuniraju američki građani i Kina, a potom slijede druge europske zemljie - Francuska, Španjolska, Italija i Velika Britanija. Uzgred rečeno, Hrvatska i ostale zemlje regije ocrtane su najtamnijom bojom koja označava najmanji intenzitet praćenja. Od kada je prestao rat i neposredno poratno razdoblje sveli smo se, srećom ili nesrećom, u okvire u kakve spadamo, one malih nebitnih zemalja.

Velika Britanija se nalazi u specifičnoj situaciji. Njeni su građani prisluškivani u jednakoj mjeri kao i Francuzi, ali se otkrilo, prije svega zahvaljujući The Guardianu koji je svoj prostor najprije otvorio Snowdenu, a potom nastavio istraživati priču - da su njene obavještajne službe pristale i svesrdno surađivale u američkom špijunskom programu, idući čak dotle da su uredništvo The Guardiana agenti natjerali da fizički unište kompjutere na kojima je bila dokumentacija koju im je dao Snowden, kao da fajlovi već prije nisu bili pospremljeni i na druga mjesta. Stoga će biti zanimljivo kako će se u najnovijoj njemačko-francuskoj diplomatskoj inicijativi zapravo postaviti Velika Britanija. Premijer David Cameron pristao je danas na summitu uz izjavu 28-rice, koja je poduprla njemačko-francusko traženje razgovora o razmjerima američkog prisluškivanja i mogućnostima za buduću obavještajnu suradnju sa SAD-om, ali istovremeno se Velika Britanija nalazi u peteročlanoj skupini Five Eyes koja nalaže međusobnu obavještajnu suradnju SAD-a, Velike Britanije, Kanade, Australije i Novog Zelanda. I opet usput rečeno, i hrvatski je premijer stao uz navedenu europsku izjavu, iako prije puta u Bruxelles nije imao nikakve smjernice, niti je očekivao da će se summit pretvoriti u europsko - američki sukob. Bilo bi zanimljivo pratiti kako ćemo to mi krenuti u bilateralne razgovore sa SAD-om, tražeći bolje uvjete u obavještajnoj suradnji.

Treba se, međutim, vratiti na početak. Sumnja da američke špijunske službe prisluškuju svoje prijatelje, jednako kao i suparnike i neprijatelje, notorna je stvar i nijedan državnik vjerojatno neće olako razmjenjivati povjerljive informacije preko telefona koji nije dobro šifriran. I svi su prelazili preko te američke hipokrizije dok ih ona nije lupila u lice. Najprije Bradley Manning, a potom i Edward Snowden dostavili su dokaze koji se više ne mogu previdjeti. S obzirom da je praktičnije biti u dobrim odnosima sa SAD-om, političari bi možda i zažmirili da ih sada nije sram vlastite javnosti. Pretpostavljamo da će se i europski lideri i predsjednik Obama potruditi do kraja godine iznjedriti neki diplomatski izlaz iz ove situacije, još samo kada ih pojedini mediji ne bi svaki dan novom aferom iz Snowdenovog paketa izbacivali iz ravnoteže.