Kukuriku pasdarani

Malo je toga čime bi se aktualna postava na vlasti iskreno mogla podičiti. Vjerojatno stane na prste jedne ruke. Među te raritete valja uvrstiti subotnji, treći Split pride. Povorku u znak potpore LGTB osobama ponosno su predvodili ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, ministar uprave Arsen Bauk i novoizabrani gradonačelnik Splita Ivo Baldasar, noseći u rukama transparent s motom ovogodišnje parade "Potpuna ravnopravnost". Doduše, tog dana ministru Bauku nije bilo baš najjasnije s kojim se od svojih stavova na temu prava LGTB osoba na obitelj slaže, ali nema veze, dogodi se i najboljima.

Od iznimne je važnosti bilo da u jeku zahuktale konzervativne najezde protiv te manjinske populacije upravo predstavnici vlasti dadu javnu potporu, i za pohvalu je što su se neki od njih to usudili i učiniti. Ostaje nadati se sličnoj slici i ove subote u Zagrebu.

I pohvale se tu iscrpljuju. U utorak su tako izmučene, izgladnjele, ponižene, iscrpljene pred Vladom plakale radnice DTR-a, sve do jedne. Nisu već četiri mjeseca vidjele crkavicu od 2200 kuna plaće. Nije bilo ni ministrice Pusić ni ministra Bauka da ponesu neki njihov transparent, a bogme ni bilo kojeg drugog ministra. Premijera da ne spominjemo. On ne opći s običnim pukom. Nije se udostojio čak nijedan iz armije uhljebljenih revolving-službenika izaći pred te jadnice i pružiti im tek privid vlasti koju barem marginalno zanima njihova bijeda.

Jok.

Imaju važnijeg posla. Biraju smartphone stare najviše godinu dana koje ćemo im kupiti za 40 milijuna kuna. Onih 1700 dužnosnika za koje ćemo potrošiti 270 milijuna kuna za nove limuzine nije viđeno već tjednima. Muka je to izabrati novi auto.

I nisu DTR-ovke jedine nesretnice koje navodno socijaldemokratska vlast ne zarezuje ni dva posto. Predugi je niz očajnika koji su od svoje vlasti htjeli čuti ako ne obećanje, a ono barem utjehu i osjećaj da netko u njima vidi ljude. I prošle su se godine, nakon šest mjeseci bez plaća, radnici Diokija uzverali uz 50-metarsku platformu i štrajkali glađu, ali nitko iz vlasti nije s transparentima potpore marširao oko postrojenja u znak potpore.

Doduše, predsjednik države cinično je poručio očajnim radnicima da čuvaju zdravlje. Pozvao je kamere i da prodefilira pred sluđenim radnicama Kamenskog, i tu je završio svaki interes vlastodržaca za njihovu agoniju.

Golemo je more dešperatnih koji vjeruju da ne traže puno ako od onih koje su doveli na vlast očekuju malo sluha za svoju muku i borbu za goli život. Umjesto da im pomažu i spašavaju ih, oni se kao jeftini žicari i sitni kokošari bacili u nabavku pametnih telefona na tuđi račun. I pri tome preziru svoj narod. Poput ministra Jakovine, ogrezlog u skandalima i sukobima interesa, koji neki dan seljacima okupljenima u prosvjedu na Markovu trgu bahato poručuje da ne misle oni valjda da će on primati svakoga kome to padne na pamet.

Vlast je to koja siromašnu baku zbog 600 kuna duga za komunalije trpa u zatvor, ali i pomiluje medijskog tajkuna koji ne vraća 600 milijuna kuna. Medijsko glancanje lika i djela trenutačnih vlastodržaca ipak je prioritet. Kukuriku pasdarani i pripadajući pravednici, dakle, uzeli su sebi u zadaću preodgojiti narod. Ali ne i prehraniti. Gluho bilo. To prepuštaju kontejnerima.