Neće valjda ukinuti avanse javnim, a za 30 posto povećati financiranje privatnim bolnicama

Kraj 2014. i ulazak u novu, 2015. godinu hrvatski zdravstveni sustav dočekuje, prema službenim podacima, s 2,1 milijardom kuna dospjeloga duga, od čega se 1,8 milijardi odnosi na gubitak bolnica, a 300 milijuna na dug Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Više nego ikad zdravstveni sustav suočen je s odlascima liječnika iz javnoga sustava u inozemstvo u potrazi za boljim uvjetima rada i materijalnim statusom te problemom sve većega manjka medicinskih sestara. A pacijenti i dalje, prečesto unedogled, čekaju određeni postupak ili zahvat.

Istodobno, šest i pol mjeseci ministarskoga mandata Siniša Varga puni medijski prostor aferama koje  se nižu jedna za drugom i doista je teško vjerovati da ga u tome ijedan političar uskoro može nadmašiti. Uzgred, dobro upućeni krugovi kažu da su Vargu prilično uzdrmale posljedice vikend-skijanja u Italiji, ali ne zato što misli da je pogriješio, pa ga peče savjest te se ispričao javnosti, nego zbog straha da bi mu se mogla izmaknuti ministarska fotelja. 

Što, međutim, možemo očekivati od ministra zdravlja u sljedećoj godini? Koji su to najavljeni reformski potezi da bi se uveo red u sustav?

Temelj Vargine reforme je izlazak zdravstvenog proračuna iz državne riznice od 1. siječnja 2015. godine, pa bi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje u sljedećoj godini, prema financijskom planu, trebao raspolagati s gotovo 22 milijarde kuna, ali pod uvjetom da iz državnog proračuna u zdravstveni uđe 2,4 milijarde kuna, koliko iznose zakonske obveze države prema određenim skupinama zdravstvenih osiguranika.

Ne treba zaboraviti ni to da je ministar financija Boris Lalovac, popustivši pritisku da HZZO postane izvanproračunski fond, izjavio kako si zadržava pravo da zagrabi u taj fond da bi, ako mu zatreba novca, namirio druge državne obveze. Tek će se, dakle, vidjeti kolika je stvarna financijska samostalnost HZZO-a.   

Zatim, kao velik reformski zahvat koji će spasiti hrvatsko zdravstvo od gubitaka, Varga je više puta najavio ukidanje avansnog plaćanja bolnicama. Ono odlazi u povijest, a uvodi se plaćanje stvarno obavljenog rada u bolnicama, plaćanje po obavljenoj usluzi. 

Prema sadašnjim vrlo niskim cijenama medicinskih usluga koje je definirao HZZO, plaćanje po obavljenoj usluzi  i te kako bi utjecalo na racionalizaciju troškova u bolničkom sustavu. Velik broj bolnica takav način plaćanja ne bi preživio. Mjesečni paušal koji dobivaju od HZZO-a ni danas nije dovoljan za plaće zaposlenih u čak dvadesetak bolnica, a pacijenti se liječe na dug. U sadašnjim financijskim uvjetima uvođenje modela plaćanja po obavljenoj usluzi vodi izravno gašenju dijela uglavnom manjih bolnica.

„Simulacija koju smo napravili u Udruzi poslodavaca u zdravstvu pokazala je da uz sadašnje cijene usluga županijske bolnice već u lipnju ili srpnju ne bi imale dovoljno novca ni za isplatu plaća. Ako, pak, HZZO podigne cijene usluga za, kako je najavljeno, u prosjeku 20 posto, situacija ne bi trebala biti tako dramatična. To ćemo vidjeti u siječnju sljedeće godine, kada budemo imali preciznije  financijske parametre temeljem kojih ćemo raditi i novu simulaciju“,  rekao nam je Boris Lukovnjak, ekonomski savjetnik u Udruzi.

O budućnosti funkcioniranja zdravstvenog sustava puna je neizvjesnosti i predsjednica Samostalnog sindikata u zdravstvu Spomenka Avberšek.

„Ako je doista cilj Vargine reforme da se kroz novi sustav plaćanja ukinu ili smanje kapaciteti dijela hrvatskih bolnica, onda doista nevjerojatno zvuči informacija da ministar zdravlja i ravnateljica HZZO-a Tatjana Prenđa Trupec planiraju oko 30 posto novca zdravstvenog proračuna, dakle oko sedam milijardi kuna, usmjeriti u privatne ustanove. To vodi uništavanju javnog i jačanju privatnog zdravstvenog sektora. Bolnica koja neće imati više od 60 posto izvršenja usluga morat će u stečaj“, kaže Avberšek.

Zanimljivo je da je na mjestu svoje  glavne savjetnice ministar Siniša Varga nedavno zaposlio Nevenku Kovač, koja dolazi iz privatnog sektora. Nevenka Kovač bila je ravnateljica privatne Specijalne bolnice „Sveta Katarina“ u Zaboku i predsjednica Udruge privatnih poliklinika, bolnica, lječilišta i ustanova za zdravstvenu skrb te se s te pozicije još donedavno obrušavala na državnu zdravstvenu administraciju, na HZZO i Ministarstvo zdravlja, da uništava privatni zdravstveni sektor te da država ignorira privatne zdravstvene ustanove, jer je ugovora državnog zdravstva s privatnicima sve manje.

Kovač je također isticala da u Hrvatskoj unutar javnog sektora samo 15 posto novca odlazi na privatni sektor, dok je to u zemljama Europske unije 30 posto. Ne znamo hoće li istom retorikom savjetovati ministra i kao glavna savjetnica, odnosno državna službenica, no predsjednicu Samostalnog sindikata u zdravstvu Spomenku Avberšek dodatno su, kako nam je rekla, bez riječi ostavile pripreme za projekt menadžerskih ugovora za ljude na rukovodećim mjestima u zdravstvenom sustavu.

Menadžeri u bolnicama imali bi dva glavna zadataka – smanjenje listi čekanja i zaustavljanje novih gubitaka. No, ono što Avberšek smatra krajnje apsurdnim jest informacija iz HZZO-a da je u zdravstvenom sustavu čak 10 posto zaposlenih na rukovodećim mjestima. 

„Po toj bi logici menadžerske ugovore trebalo dobiti 7400 ljudi. Očito je da se to ne odnosi samo na ravnatelje, nego i na njihove zamjenike i pomoćnike, ali i na šefove klinika i odjela. Svi bi se oni izdvojili iz Uredbe o koeficijentima i dobili menadžerske ugovore. Sedam tisuća i četiristo ljudi su dva klinička bolnička centra, KBC Sestre milosrdnice i KBC Rijeka ili KBC Sestre milosrdnice i KBC Osijek. Pa nisu bolnice javna poduzeća! Hoćemo li onda i ljudima na rukovodećim mjestima u školstvu, znanosti, socijali i kulturi također dati menadžerske ugovore? Pa zašto ih i oni ne bi tražili?!“, kaže Avberšek.

Ističe i to da je Pravilnikom o subspecijalizacijama, koji je stupio na snagu u listopadu, ministar Varga opteretio sustav s dodatnih 450 milijuna kuna, jer je 3060 liječnika s više od 10 godina staža dobilo pravo na veće plaće.  

„Dakle, jednoj skupini zaposlenih priznaju se nova prava, a svim zaposlenicima u sustavu želi se ukinuti dodatak od 4, 8 i 10 posto, što im donose određene godine rada, mimo naknade za staž, što ukupno košta 130 milijuna kuna na godinu. Pa gdje su tu financijski argumenti?“, pita Avberšek.

Preuzevši mjesto ministra zdravlja, Siniša Varga mora u zdravstvenom sustavu provesti Vladin zadatak ukidanja spomenutih dodataka kroz izmjene Kolektivnog ugovora. Zdravstvo je, naime, jedini javni sektor kojemu država još nije uspjela ukinuti dodatke na tzv. vjernost službi i ako to ne učini do kraja godine, od 1. siječnja sljedeće godine sindikati svih ostalih javnih sektora imaju pravo krenuti u pregovore sa svojim poslodavcima o vraćanju dodatka od 4, 8 i 10 posto. Spomenka Avberšek kaže da su pregovori zakazani za 29. prosinca, kada će vidjeti što ima nova na pregovaračkom stolu.