Nikome u Crnoj Gori nije smetalo kada je u Kotoru pristao kruzer s 2000 'gejeva' punih novca

Uvođenje dodatnih poreza kojima se porodični budžet svodi na minimum, a filozofija preživljavanja na onu "do prvog do prvog", nije uspjelo da izvede više stotina građana, koji bi protestvovali protiv politike crnogorske vlade i konstantnog stezanja kaiša.

Proteste nije izazvalo i dodatno zaduženje Crne Gore, povećanje PDV-a, rast cijena i smanjenje plata. Organizovanje Parade ponosa u Podgorici, ipak, jeste. Demonstranti su, "braneći obraz Crnogoraca", demolirali dio grada, kamenovali izloge pekara, apoteka i redakcija, ali srećom do učesnika prajda nijesu stigli.

Prajd je uspio da pokaže dvije stvari, jednu da crnogorska policija ima kapaciteta da se bori protiv rušilaca, ali se tu postavlja pitanje zbog čega se država jednako "silovito" ne bori i sa drugim društvenim anomalijama, poput korupcije i organizovanog kriminala.

Druga stvar koju je potvrdila Parada, jeste da je homofobija naširoko prisutna i to najviše među najmlađom populacijom. Demonstranti su najčešće bili maloljetnici, koji su propustili da nauče da svako ima pravo na različitost.

Deklarativno zalaganje države za zaštitu prava LGBT zajednice definitivno mora preći na djelo i uspostaviti sistem u kojemu će, čak i u tradicionalnoj i "junačkoj" Crnoj Gori, svako znati da podržava one koji su u podređenom položaju u bilo kom smislu.

Od protivnika se često mogu čuti opravdavanja da "njima niko ništa ne brani samo dok to rade među četiri zida", a najbolji odgovor na takvo, uvriježeno mišljenje, dao je transparent na Paradi: "Homofobija među svoja četiri zida".

Još jedan razlog za protivljenje Paradi dio građana iskazuje riječima "mi smo ugroženiji pa ne paradiramo", čime se vraćamo na problem sa početka teksta.

Da "paradiramo" zbog ugroženosti na bilo koji način, bilo bi nam svejedno ko pored nas "paradira" i zbog čega, pa, ukoliko ga ne bi podržali, sigurno bi izostalo i osporavanje, ako ni zbog čega drugo, onda zbog solidarnosti u muci.

Protivnici se nijesu sjetili demonstracija ni kada je ljetos kruzer sa oko 2.000 gejeva usidren u Kotoru, jer su tada pripadnici LGBT populacije "širokogrudno" trošili novac po crnogorskim radnjama, buticima, restoranima.

Tada nije bilo nikoga da brani obraz Crne Gore. Ali na prajdu jeste, i to više stotina njih.

Izgleda da je gej zajednica u Crnoj Gori "kriva" za loše stanje u državi, pa da ona ne postoji, vjerovatno bi imali više vrtića, obrazovni i zdravstveni sistem bi bili bolje organizovani, a Crna Gora bi bila zaista "ekološka".

Da nije gejeva u Crnoj Gori vjerovatno bi bilo više investitora koji će zaista i ulagati u propale državne firme, radnici koji žele da rade biće zapošljavani u državnu upravu bez veze, a biti član bilo kojeg sindikata više ne bi značilo i otpor poslodavca.

Crna Gora bi bez gejeva sigurno bila humanija i solidarnija, pa bi siromašni bili ti koji su povlašćeni, a porez na luksuz bi bio dio zvanične poreske politike već decenijama.

Interesantan je i način na koji su crnogorska pozicija i opozicija delegirali svoje predstavnike na paradi. Tek dan pred prajd, iz vlade su uputili ministra za ljudska i manjinska prava Suada Numanovića i premijerovog savjetnika Jovana Kojičića. To je uslijedilo nakon što su organizatori pozvali državu da delegira visoke zvaničnike, a pozivu se pridružila i međunarodna organizacije "Amnesty International". Iz toga se da zaključiti da je crnogorske zvaničnike potrebno konstantno pritiskati da se bave svojim poslom, u ovom slučaju da rade ono za što se deklarativno zalažu, za zaštitu prava seksualnih manjina. Iz manje koalicione partije SDP-a su čak stigli i homofobni stavovi, pa je visoki funkcioner te partije izjavio da "učesnici treba da se liječe".

Ni opozicionari nijesu položili test. Jedino je najmlađa crnogorska partija Pozitivna Crna Gora odmah objavila da će imati svog predstavnika, dok opozicioni politički savez Demokratski front nije imao svog predstavnika.

Paradu od oko 100 učesnika obezbjeđivalo je oko 2.000 policajaca, tako da su učesnici bili hermetički zatvoreni u centru grada, a samo iz vazduha su mogli biti napadnuti.

Po strani to što je policija uradila sve da do eskaliranja nasilja prema učesnicima ne dođe, postavlja se pitanje, koliko može biti uspješan prajd, ako LGBT osobe nijesu mogle da prošetaju bez tolike policijske zaštite. Postavlja se pitanja i koliko je Crnoj Gori potrebno prajdova da učesnici mogu ulicama da prošetaju bez policijske opsade grada.

Puko "čekiranje" ove obaveze iz agende Evropske unije svakako neće doprinijeti da se zaista i ostvari ono što je namjera Parade, da LGBT zajednice u Crnoj Gori bude slobodna. Tek kada gej osoba na intervjuu za posao bude mogla da kaže da je gej, a da ipak zbog svojih sposobnosti dobije posao, uradili smo više od "čekiranja".