„Nismo vodili računa o tome koliko je odlazak u šumu 1941. bio hrabar i veliki čin“

- Kada smo se tih dana i mjeseci pripremali za organizirani otpor okupatoru mi, pripadnici Prvog partizanskog odreda, na području Siska nismo vodili računa o tome koliko je zapravo to hrabar i veliki čin oduprijeti se sili koja je do tog dana okupirala pola Europe i udarila na moćni Sovjetski Savez te se istovremeno suprotstaviti onima koji su podržali njemačke oružane snage i okupaciju te im postali saveznici u borbi protiv vlastitog naroda, za čije su se navodno interese borili - kazao je prije više godina  potpisniku ovih redaka tada jedan od rijetkih živućih narodnih heroja i pripadnik Sisačkog odreda Franjo Knebl.  

Knebl je bio jedan od 77 pripadnika Prvog sisačkog partizanskog odreda, koji je osnovan 22. lipnja u šumi Brezovica pokraj Siska. Taj se datum obilježava u spomen na prvu antifašističku postrojbu, kako navode povijesni izvori, ne samo u Hrvatskoj, nego i u ovom dijelu Europe. Prema odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, Hrvatska obilježava 22. lipnja kao blagdan - Dan antifašističke borbe, s tim da je taj dan uvršten kao državni praznik od uspostave samostalne i suverene Hrvatske.

Brojnim desničarima i neukim tumačima povijesti taj dan, kao i sve drugo vezano uz hrvatski antifašizam, crvena je krpa te se uporno i ustrajno bore protiv tih istinskih tekovina borbe protiv fašizma i nacizma kao i stvaranja slobodnog i demokratskog svijeta. Zadnji pokušaj da se ukine Dan antifašističke borbe kao neradni dan dogodio se prije nešto više od godinu i pol dana. Ideja je potekla iz redova Hvidre na čijem čelu je HDZ-ov Ivan Đakić. No, nisu imali šanse. Najprije im nije dao partizanski general i prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, a sada njegov nasljednik premijer Andrej Plenković koji je elegantno otklonio tu mogućnost izvukavši upravo taj ključni argument: prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, „političara, državnika, povjesničara i profesionalnog vojnika koji se u partizanskoj uniformi sa zvijezdom petokrakom borio protiv Hitlera i Pavelićevih ustaša. Koji je u ratu dogurao do čina majora, a poslije njega i Titovog generala. I koji je na kalendar državnih blagdana samostalne i suverene Hrvatske, u vrijeme kada je došao na vlast, bez puno krzmanja uvrstio i Dan antifašističke borbe“, pisala je tada splitska Slobodna Dalmacija. 

Tog jutra 22. lipnja 1041. nacionalsocijalistička je Njemačka napala Sovjetski Savez u operaciji pod kodnim nazivom Barbarossa. Time je izigran pakt Ribbentrop-Molotov o nenapadanju između ove dvije sile. To je bio znak za sve komuniste koji su u Sovjetskom Savezu vidjeli predvodnika slobodnog svijeta u borbi protiv Hitlera i nacizma. I hrvatski komunisti su shvatili da je vrijeme za oružani otpor. Zbog takvih novonastalih okolnosti i pripadnici Komunističke partije Hrvatske u Sisku našli su se u opasnosti, te su se povukli u okolicu grada – najprije u selo Žabno, a potom u šumu Brezovicu kraj Siska.

Prema svjedočenju Vlade Janića Cape, koje je on iznio u knjizi „Sastanak u šumi kraj Odre“, odluku o formiranju Odreda donio je Okružni komitet Komunističke partije Hrvatske za Sisak. U svibnju je održan  sastanak u kući Ivana Rukavine na kome je sudjelovao član CK KPJ Josip Kraš te su bile donesene direktive o pripremi ustanka.

Zapovjednik odreda postao je Vlado Janić Capo, a politički komesar Marijan Cvetković. Među pripadnicima odreda bila su brojna poznata imena antifašističkog otpora: Mika Špiljak, Ivo Lasić, Ivo Ogulinac, Joso Tuškanac, Ivo Lovreković, Katica Kušec, Ivan Altić, dr Ivo Brodarac, Nada Dimić, Franjo Smolćič, Joso Malina, Drago Radović, Franjo Knebl i drugi.

Odred su većinom činili bili Hrvati te su se borili uglavnom na hrvatskom području, a završetak Drugoga svjetskog rata doživjela su tridesetosmorica tih boraca.

Prve akcije uslijedile su već idućeg dana i odred je tako pokazao svoje postojanje. Kako se navodi u knjizi „Sastanak u šumi kaj Odre“ diverzantska grupa pod vodstvom Ive Lovrekovića izvela je prvu akciju na pruzi prema Zagrebu nedaleko od Lekenika. U sjećanju članova odreda ostao je podatak da su raspolagali s 12 kocaka trotila. Dio tog eksploziva postavljen je pod šine i detoniran u času kad je nailazio vlak s njemačkim transportom za SSSR. Kompozicija je zaustavljena, ali nije prevrnuta.

Međutim, ta je eksplozija odjeknula mnogo snažnije među narodom, a i samim okupatorima. Još veću paniku izazvala je sljedeća eksplozija pod vojnom kompozicijom ispred željezničke stanice u Sisku. Bilo je i drugih akcija pa je tako oštećen je i most kod Blinjskog Kuta. Telefonske linije prekidane su na raznim mjestima...

I dok su trajale akcije u isto vrijeme u logoru odred,a udaljenom dva kilometra od sela Žabna, život je poprimao sve više vojnička obilježja. Politički rad, vojna obuka, noćne akcije... U šumu Šikaru, u kojoj se odred nalazio, stigao je već nekoliko dana nakon prvih akcija kurir s pismom Centralnog komiteta KPH u kojemu je odobrena odluka Okružnog komiteta, ali je i naglašeno da treba hitno stupiti u oružanu borbu s neprijateljem, a ne samo vršiti diverzije.

I prije toga odlučeno je da se 20. srpnja izvede prva prava borbena akcija. Zasjedom koju je trebalo postaviti ustaškoj patroli uz prugu kod sela Greda. No do sukoba nije došlo, jer se patrola nije pojavila, a  određena grupa za napad se povukla prema logoru u Šikari. Odred, dakako, nije ostao nezamijećen i na grupu je krenula postrojba ustaša. 

- I istovremeno zaprašte i prvi pucnjevi. Kako su se u Šikari nalazila zapravo dva partizanska logora međusobno udaljena stotinjak metara, borci prvog logora odmah prihvatiše borbu u namjeri da se povuku prema selu Željezno. Ustaše, a bilo ih je zajedno s policajcima i žandarima oko pet stotina, onda usmjeriše svoj napad samo na tu grupu. Njihov streljački stroj "češljao" je rafalima svaki grm. No kad je stigao do prvog logora, ovaj je već bio evakuiran - prisjećao se narodni heroj Vlado Janić Capo.

Partizani su odstupali pod vatrom. Štiteći odstupnicu glavnini, poginuli su Ivo Lasić i Ivo Ogulinac Globa. To su bile i prve žrtve Sisačkog odreda. Od 14 boraca iz prvog logora prema velikogoričkim selima probilo se njih dvanaest. Neprijatelj, međutim, nije otkrio drugi logor u kojem se nalazilo osam boraca. Dobro maskirani, s oružjem na gotovs, čitav dan su promatrali kako ustaše pretražuju šumu. Nekoliko dana kasnije i ta se grupa preko Siska uspjela izvući iz obruča i povezati s grupom koju je vodio Franjo Knebl. Kompletan odred sastao se ponovo u Brezovici nedaleko od Siska. I ubrzo su uslijedile nove akcije.

Stizali su i novi borci: intelektualci, radnici, seljaci iz Siska i okolice. Odred je bio sposoban da izvede uspješne napade na općine Palanjak i Topolavac. Prerušeni u domobrane, partizani su iznenadili stražu, spalili porezne knjige i vratili se s plijenom od 30 pušaka, sandukom municije i pisaćim strojem.

- Zaplijenjeno oružje i municija uskoro su i te kako dobro došli. Baš uoči napada neprijatelja na logor u šumi Šikari štab odreda uputio je drugove Cvetkovića i Tkalca s grupom boraca na Baniju. U to su vrijeme bande ustaških koljača poduzele svoje po zlu poznate akcije "čišćenja" u srpskim selima Banije. Tisuće ljudi sklonilo se na Šamaricu i druga brda. Pod vodstvom komunista zbjeg se organizira, a na Baniji se stvaraju i prvi partizanski odredi - govori o prvim danima borbe protiv fašizma na našim prostorima partizanski komandant Capo, koji će kasnije postati, jedan od vodećih komandanta Narodno-oslobodilačke vojske (NOV-a), a poslije rata i general JNA. 

Kako navodi Hrvoje Klasić o Prvom partizanskom odredu, koji se ponegdje naziva i Sisački ili Brezovački, nije se puno pisalo u vrijeme Jugoslavije, a još manje u samostalnoj Hrvatskoj iako je obljetnica njegovog osnivanja državni praznik. Klasić navodi kako je otežavajuću okolnost predstavljao i nedostatak izvornih dokumenata o nastanku i djelovanju odreda. Uz osobna sjećanja sudionika, jedini pisani trag predstavljaju sporadična dokumentacija ustaškog podrijetla i povremeni novinski članci u hrvatskim novinama iz ratnog razdoblja.

– Međutim, glavni razlog zanemarivanja povijesne uloge ovog odreda nisu historiografski, nego ponajprije politički prijepori, kako u razdoblju do 1991. tako u onom što je uslijedilo. Ključni „nesporazum“ koji se ponekad spominjao u kuloarima, a gotovo nikad javno, odnosio se na činjenicu da se kao dan početka oružanog ustanka u Jugoslaviji uzimao 4. srpnja, a dan početka ustanka u Hrvatskoj 27. srpnja, a da je prvi oružani partizanski odred osnovan ipak prije oba datuma tj. 22. lipnja 1941. -  navodi Klasić i pojašnjava kako je bilo vrlo važno da se uvijek podrazumijevalo isticanje vodeće uloge partije u cijeloj priči.

– Naime, sve što se događalo prije 4. srpnja 1941. odnosno odluke Politibiroa CK KPJ da se od sabotaža i diverzija prijeđe na opći ustanak, nije moglo imati tu težinu kao događaji koji će uslijediti nakon tog datuma - navodi Klasić.    

No, treba podsjetiti i da je osim Sisačkog partizanskog odreda, tog dana, 22. lipnja 1941., u okolici Vrgorca, na brdu Radović u predjelu Soline, također osnovana partizanska grupa, na čijem su čelu bili komunisti, sekretar Općinskog komiteta KPH za Vrgorac Jozo Martinac i krojač Drinko Tolić. Ova grupa je u početku imala više od 30 boraca, koji su prvih dana vježbali rukovanje oružjem, tiskali antifašističke letke i brošure. Ubrzo nakon osnutka ove partizanske grupe, u Vrgoračkoj krajini su osnovane još dvije takve grupe.

Počevši od Siska, antifašistički ustanak u Hrvatskoj razvijao se postupno, sa sve većim opredjeljenjem hrvatskog naroda za partizanski pokret. Za vrijeme II. svjetskog rata na području Hrvatske pod kontrolom antifašističkog pokreta Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) obavljalo je vrhovnu zakonodavnu i izvršnu funkciju, da bi 1945. godine ZAVNOH prerastao u Narodni sabor Hrvatske. Tako je i tijekom Narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj očuvan povijesni kontinuitet hrvatskog državnog suvereniteta.

Osnutak sisačkog odreda označio je početak organizirane Narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj u kojoj je aktivno sudjelovalo više od 500.000 hrvatskih građana. U postrojbama Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije borilo se oko 230.000 boraca iz Hrvatske, a na njezinu teritoriju stvorene su 52 brigade, 17 divizija i pet od ukupno 11, korpusa NOV-a.

Završetkom Drugoga svjetskog rata 1945. godine konstituirana je Narodna Republika Hrvatska kao federalna jedinica ondašnje Federativne Narodne Republike Jugoslavije koja je iz Drugog svjetskog rata izašla kao pobjednica na strani savezničkih snaga. 

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2021. godinu