Od srca srcu, od džepa džepu - politika ne diže ruke od Podravke

Ma koliko se zadnjih tjedana u Podravci trudili uvjeriti javnost kako je politika konačno izišla iz ove kompanije, istina je potpuno drukčija. Zvonimir Mršić, nekadašnji zaposlenik tvorničkih novina, bivši koprivnički gradonačelnik i zastupnik SDP-a, toliko je žurio sjesti na čelo Podravke nakon što je koalicija predvođena socijaldemokratima došla na vlast, da nije sačekao ni zakonski propisan minimum od godine dana koliko je vremena potrebno da bi neki dužnosnik uopće mogao postati član uprave ili nadzornog odbora nekog poduzeća, bez obzira radi li se o državnoj, javnoj ili privatnoj kompaniji. Zbog toga je protiv njega pokrenut i postupak pred Povjerenstvom za sukob interesa. Kontrola nad Podravkom očito je bila važnija od neke «komisije».

Kao predsjednik Nadzornog odbora, kratku rolu u vrijeme vladavine Jadranke Kosor imao je i Ljubo Jurčić koji je odmah po dolasku nametnuo nove standarde u upravljanju kompanijom, ali je vrlo brzo «izgorio» upravo pod pritiskom politike.

Podravka je desetinama godina bila «zlatna koka» za političare. Samo je «afera Spice» ovu kompaniju, procjenjuje se, koštala oko pola milijarde kuna koliko je isisano iz njenog prihoda. Stoga je razumljiva skepsa s kojom su u Koprivnici primili vijest da se ide u dokapitalizaciju. Najavljeno je da će vrijednost Podravke najprije biti smanjena s 1,5 milijarde kuna na milijardu kuna što znači da će nominalna vrijednost dionica biti snižena sa 300 na 200 kuna. Takva su nagađanja pridonijela naglom padu cijene dionice s 245 kuna na 225 kuna. Dokapitalizacijom, u kojoj država neće sudjelovati, udjel Republike Hrvatske sa sadašnjih 26,5 posto bio bi smanjen na petnaestak posto čime bi RH definitivno izgubila kontrolu nad tvrtkom. Uprava i Nadzorni odbor dokapitalizaciju, koja bi trebala donijeti 500 milijuna kuna, pravdaju činjenicom da se moraju sanirati gubici od 530 milijuna kuna koje su napravile dosadašnje uprave.

Istina je, međutim, da ni postojećoj ne ide najbolje. Prodaja je pala jedan posto. Čak se Vegeta, kao najjači Podravkin brend, prodaje slabije nego ranijih godina. Prodaja u diviziji pića i napitaka smanjila se čak za 15 posto, a mesni program pao je devet posto. Unatoč tome, jedna od prvih odluka nakon što jer Mršić sjeo na čelo Podravke bila je ona o povećanju njegove plaće na 45 tisuća kuna, što je odobrio Nadzorni odbor. Primanja su povećana i ostalim članovima Uprave.

S druge strane, u odnosu na razdoblje prije rata broj radnika je preplovljen. Od 12 tisuća ljudi koliko ih je bilo u Podravci 1990. godine sada ih radi 5,6 tisuća, a uskoro se očekuje i novi val otpuštanja.

Unatoč tim činjenicama, Mršić je nedugo nakon dolaska na dužnost rekao da Podravka kreće u akvizicije. Pozvao je ulagače da sačuvaju novac za Podravku jer će biti «velikih vijesti». Ulagači čekaju do sada, a vijesti – osim otpuštanja i Mršićevih čestih službenih putovanja po svijetu – nikako da dođu.

Štoviše, osim vrlo jasne kritike koju je dobio iz Hanfe zbog neprimjerenog odnosa prema Zagrebačkoj burzi, na kojoj kotira i Podravkina dionica, Mršića je demantirala i kompanija koju vodi priopćenjem da «u ovom trenutku nema saznanja o bilo kakvim materijalnim činjenicama koje bi trebale biti objavljene, a koje bi mogle utjecati na promet ili cijenu dionica». S ovakvim poslovnim rezultatima Mršić sasvim sigurno neće ispuniti cilj koji je sam sebi zadao stupanjem na dužnost kada je rekao da želi povećati prihode za čak milijardu i pol kuna u idućih pet godina, što bi praktički značilo gotovo za polovinu uvećati dosadašnji promet.

Politika je, dakle, napravila puno štete ovoj kompaniji. Veliki broj menadžera potjeran je iz tvrtke nakon čega su, zanimljivo je, svi našli čak i bolje pozicije od onih na kojima su bili u Koprivnici. Još lošija vijest za Podravku jest i da je dobar dio njih pokrenuo radne sporove tvrdeći da su smijenjeni nezakonito.

Ipak, sve je to mačji kašalj prema onome što je Podravci napravila Uprava i Vlada u vrijeme dok je Hrvatskom šefovao Ivo Sanader. Menadžerski pokušaj preuzimanja tvrtke, nazvan «afera Spice», zbog koje je pokrenut sudski postupak, po mnogo čemu je majka svih afera u Hrvatskoj. Oni su, naime, željeli preuzeti Podravku njenim novcem, a akcijom je koordinirao tadašnji Sanaderov prvi čovjek za gospodarstvo Damir Polančec. U cijelu priča bilo je upleteno i predavanje upravljačkih prava nad Inom mađarskom Molu koji je preko OTP banke odobrio kredit Podravci kako bi se prikrila dubioza nastala zbog ranijeg kredita koji su menadžer uzeli od Merrill Lyncha. Svi su oni danas na optuženičkoj klupi, a Polančec je već odgulio zatvorsku kaznu zbog isplate pola milijuna kuna iz proračuna za lažnu studiju vezanu uz potraživanje radnika Borova. Polančec se nagodio s USKOK-om priznavši krivnju za malverzacije pri gradnji reflektora na igralištu NK Osvit u rodnom Đelekovcu za što je uvjetno osuđen na godinu dana.

Uz Polančeca, koji se kao prvooptuženi tereti da je organizirao skupinu, optuženi su bivši čelnici Podravke Darko Marinac, Zdravko Šestak, Josip Pavlović i Saša Romac, vlasnik i direktor splitske tvrtke SMS Srđan Mladinić, suvlasnik varaždinske Fima grupe Milan Horvat te odvjetnik Zoran Marković. Marinac je nekoliko puta bio privođen pa puštan iz zatvora. Iz Remetinca je uspio prodati dionice na burzi vrijedne 600 tisuća kuna. Zadnja vijest vezana za Podravkina direktora Zdravka Šestaka bila je da je dobio branitelja po službenoj dužnosti s obzirom da više nije mogao sam plaćati obranu budući da je bio nezaposlen dvije godine, a sva imovina mu je blokirana. Zbog primanja mita nepravomoćno je osuđen na 1,8 godina zatvora. U zatvoru je bio pola godine. Puno bolje nije prošao ni Srđan Mladinić za kojeg su splitski poduzetnici skupili 100 tisuća kuna jer je ostao i bez novca i bez tvrtke SMS.

Na nedavnoj Skupštini donesena je i odluka da se Podravka riješi proizvodnje pića, kruha i sladoleda, budući da na njima gubi novac, a najavljeno je da će nakon dokapitalizacije kupiti jedno ili dva jaka poduzeća koja bi joj pomogli da poveća prihode.

U poslovnim krugovima zadnjih tjedana čula se zanimljiva priča po kojoj će Emil Tedeschi postati novi vlasnik dijela Podravkinih brendova poput Čokolina i napitaka. Atlantic je još u vrijeme HDZ-ove vlade figurirao kao mogući kupac Podravke, ali su se protiv toga oštro pobunili HSS-ovci s tadašnjim predsjednikom Josipom Friščićem koji je čak zaprijetio da će izići iz vlasti ako se proda koprivničko poduzeće. HDZ-ovom šefu Ivi Sanaderu ipak je tada bila bitnija vlast od Podravke. Kasnije se pokazalo i zašto s obzirom na količinu novca koju je isisao iz drugih državnih izvora.

Tedeschi bi, kuloari su brujali, preuzeo Čokolino i Studenu, a za uzvrat bi Podravci, odnosno Belupu, ponudio svoj lanac ljekarni pod nazivom Farmacia.

- Nije tajna da se Tedeschi nije baš najbolje snašao u farmaceutskom biznisu i da je još prije nekoliko godina pokušao prodati tu diviziju. Atlantic se nadao da će doći do promjene zakonske regulative kojom bi se ljekarnama omogućilo širenje poslovanja, ali od toga nije bilo ništa – tvrdi naš izvor.

Kako nije bilo zainteresiranih, Tedeschi je nastavio razvijati svoj biznis s lijekovima, ali s 47 ljekarni plus 14 specijaliziranih prodavaonica nije uspio dostići željeni udjel na tržištu. Atlantic grupi bi takva «razmjena» sasvim sigurno dobro došla, ali do nje će ipak teško doći.

- Prije šest mjeseci razgovaralo se o mogućnosti suradnje s Podravkom. Atlantic je želio preuzeti distribuciju dijela Podravkinih proizvoda, prije svega vode i napitaka, ali oko tog pitanja nije se došlo puno dalje od razgovora tako da spekulacija oko Farmacije ostaje na razini spekulacije – kaže naš izvor iz Tedeschijeve kompanije.

Prošlih tjedana kao mogući investitor u Podravkine dionice spominjao se i američki investicijski gigant JP Morgan. Lokalni mediji objavili su da je dogovor s njima već postignut što je Nadzorni odbor Podravke, za čijeg je predsjednika uime mirovinskih fondova imenovan Dubravko Štimac, oštro demantirao.

Upravo se «mirovinci», koji upravljaju budućim penzijama građana, navode kao idući igrač koji bi mogao «zauzeti» bitniji udjel u Podravci. Mirovinski fondovi drže 31 posto tvrtke, a najavljenim promjenama zakona dosadašnji limit koji ih je ograničavao da u nekoj tvrtki imaju više od deset posto udjela, trebao bi biti povećan na petnaest posto.

- Mirovinski fondovi imaju višak novca kojeg u Hrvatskoj nemaju gdje plasirati. Zato i jesmo 40 posto imovine prebacili na strana tržišta. Mislite da bismo bili najveći strani ulagači u Sloveniji da imamo gdje investirati u Hrvatskoj. Naravno da nam je Podravka draža od Mercatora ili Krke, ali ovo je biznis – kaže jedan od čelnih ljudi fondova.