Goran Borković
<p>
Karijeru započeo u Sinjskim skojevcima. Nastavio u više različitih klubova iz Splita i Zagreba s promjenjivim uspjesima. Igru više bazirao na asistencijama nego na pogocima. Odlučio da neće završiti u nižerazrednom Vratniku.</p>
Od državnog monopola gori je jedino privatni!
S tom devizom, premda nerado, složit će se i najžešći zagovornici slobodnog tržišta, a u Hrvatskoj je upravo počeo završni dio procesa stvaranja upravo takvog, goreg monopola.
Dok s jedne strane Agrokor stalnim akvizicijama i spajanjima zadnjih godina hrabro kroči prema osvajanju i zadnjeg preostalog slobodnog prostora na domaćem tržištu, s druge strane počinje definitivno dokidanje monopola velikih državnih kompanija.
Krenulo je s HEP-om čija je ekskluziva na opskrbu električnom energijom "tiho" ukinuta prije nekoliko godina, da bi proteklih dana doživjela vrhunac, kada je i šira javnost shvatila o čemu je zapravo riječ.
HEP je tada izgubio prodaju struje za javnu rasvjetu dijelu velikih gradova, prije svega Zagreba. Sada je slovenskoj tvrtki GEN-I prepustio i državna tijela, a ovih dana i kućanstva kreću u izbor opskrbljivača. Ne treba sumnjati da će samo zahvaljujući poslovičnoj neinformiranosti i inertnosti građana, barem prvih godina, uspjeti zadržati većinski udio na tržištu.
Ima tu, naravno, i nacionalnog naboja na koji se pozivaju "patrioti komentatori", koji ne žele slovensku ili neku drugu europsku struju nego traže da im i megavati koji teku električnim kabelima budu kockasti, što po mnogo čemu podsjeća na one kineske limenke s početka devedesetih s čistim hrvatskim zrakom, a takvim glupostima ipak se ovdje nećemo baviti nego tek napomenuti da su glavni dobavljači električne energije HEP-u upravo isti slovenski GEN-I i srpski EFT Vuka Hamovića, dok je njemački RWE suvlasnik Plomina B.
HEP, dakle, nakon cijelog niza desetljeća gubi osnovnu funkciju zbog koje je stvoren. Za tim ne treba previše plakati. Zadnjih dvadeset godina i tako je više funkcionirao kao kasica-prasica praktički za svaku vlast koja ga se dočepala. Ono što normalno košta sto nečega, HEP je prodavao barem za dvjesto jer je trebalo namiriti cijelu onu bulumentu koja se tamo nakotila.
Dovoljno je reći da je i ova vlast koja se u Planu 21 pozivala na uvođenje reda zaposlila svojih dvjesto kadrova, time dodatno opteretivši HEP-ov budžet. Dijelili su se stanovi po babi i stričevima, ustupali krediti, vadio novac. Sve na račun, tzv. povlaštene cijene električne energije. Tek je poneka sitnija afera isplivala na površinu (vidi Mladen Barišić i njegov zet Ante Despot). Uglavnom je, kako to obično bude, ceh platila sitna boranija.
Naravno da HEP nije trebao, odnosno nije smio biti takav. Od nacionalne energetske kompanije očekivalo se puno više. HEP je i s dolaskom ove vlasti trebao biti glavni pokretač investicija među državnim tvrtkama, ali ni tu ulogu nije uspio odigrati nego je prije koji tjedan smijenjen njegov vodeći čovjek Zlatko Koračević, kao Čačićev kadar, ali je ipak prije toga uspio podijeliti godišnje nagrade zaposlenicima od "tričavih" 3,5 tisuća kuna, kao valjda zadnju gestu nekad neupitnog monopolista.
Stoga za HEP-om kakav je bio ne treba žaliti. Previše je podsjećao na banke u državnom vlasništvu iz kojih su HDZ-ovi poslušnici dobivali novac šakom i kapom da bi potom bile sanirane javnim novcem i privatizirane.
Uglavnom, monopola u širokoj opskrbi električnom energijom više nema. Korist će možda, ali uistinu možda, imati građani. U prvo vrijeme sigurno, ali što nas čeka poslije, ni vidoviti Milan neće se usuditi prognozirati. Ulažem pet kuna na to da ćemo za godinu dana svi skupa plaćati barem dvadeset posto skuplju struju nego sada.
Tek koji kilometar od upravne zgrade HEP-a na Vukovarskoj nalazi se Cibonin toranj u kojem stoluje Agrokorovo vodstvo. Ivica Todorić nije se miješao u struju. A i što bi? Riječ je o teškom poslu s puno nesigurnosti u kojem se snalaze samo oni koji uz jaaako puno novca imaju još više znanja o tome kako funkcioniraju burze električne energije.
Todorić je tek nedavno stidljivo počeo graditi električne centrale na biogorivo pametno iskorištavajući nusproizvode sa svojih farmi. Važniji biznis bila mu je proizvodnja hrane i maloprodaja. Kupivši jeftino Unikonzum, dobio je glavni maloprodajni zagrebački lanac koji je malo-pomalo pretvorio u nacionalni. Danas je Konzum suveren na domaćem tržištu s udjelom od trideset posto. Zajedno s Mercatorom - a tu je još i Getro, koji su Slovenci preuzeli prije nekoliko godina - doseže gotovo četrdeset posto.
Tek nešto manje ima Mercator u Sloveniji; u Srbiji Todorićeva Idea i Mercator imaju 20 posto; u BiH 15 posto. Sve u svemu, oko trećine regionalnog tržišta s ukupno šest milijardi eura prihoda izravno bi kontrolirao Todorić. A ne treba zaboraviti ni lanac kioska Tisak koji je počeo spajanje s Adrisovim iNovinama, čime će se stvoriti apsolutni vladar ovog tržišta koje je odavno preraslo puku prodaju novina i cigareta s obzirom na to da se na tim prodajnim mjestima nudi sve širi izbor usluga.
Spajanjem tih dviju kompanija stvorit će se mrcina od dvije tisuće kioska strateški raspoređenih po cijeloj Hrvatskoj kojima se neće moći suprotstaviti nitko, posebno ne mali trgovci koji u takvim tržišnim okolnostima nemaju nikakve šanse opstati.
Kako bi bili sigurni da im nitko neće praviti probleme, Agrokor i Adris objavili su svoju namjeru mjesec dana prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Ista stvar napravljena je sada s Mercatorom.
Namjera je jasna, a cilj razumljiv: s obzirom na to da je prijavljeno prije formalnog ulaska Hrvatske u EU, pitanjem spajanja bavit će se Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, a ne europsko regulatorno tijelo. Naravno da Todorić zna da tretman koji bi imao u Bruxellesu nikako ne može biti jednak onome u Zagrebu. Todorić, naime, do AZTN-a drži manje nego do onih krava po baranjskim farmama koje - kako je rekao u onom glasovitom «helikopterskom intervjuu» - zna svaku po imenu.
U AZTN-u se nešto positno i bune zbog toga, ali i oni su svjesni moći čovjeka koji zapošljava 60 tisuća ljudi. Tek nešto ispod glasa pričaju o upitnim procesima koje treba ozbiljno razmotriti.
Zato ulažem još pet kuna na to da će donijeti odluku kojom će mu odobriti monopol do kojeg je došao što na mala, što na velika vrata i naložiti da proda nešto sitno prodavaonica u Zagrebu.
Tu sam ako netko misli drukčije!