Skoči na glavni sadržaj

Podravka i Piškornica grade spalionicu smeća kod tvornica čokolina i vegete!

podravka-i-piskornica-grade-spalionicu-smeca-kod-tvornica-cokolina-i-vegete-6142-7824.jpg

Prošli tjedan, kako javljaju bijesni podravkaši, a prenosi Koprivnički.info, održan je jedan od važnih operativnih radnih sastanaka na kojem je dogovoreno da Piškornica izgradi spalionicu smeća, a Podravka plastenike i sušaru povrća koji bi koristili energiju spalionice
Foto: Robert Mihaljević (Koprivnički.info)

Vjerovali ili ne, čelni ljudi Podravke i megasmetlišta Piškornica kod Koprivnice ušli su u završnu fazu dogovora oko izgradnje spalionice u neposrednoj blizini Podravkinih tvornica dječje hrane, vegete i lijekova! Premda na prvu zvuči nemoguće da bi netko uopće pomislio graditi spalionicu smeća samo nekoliko stotina metara od pogona u kojima se proizvode čokolino i linolada – ne samo da se na to pomišlja, već se projekt ozbiljno zahuktao. Tekst prenosimo s portala Koprivnički.info

Prošli je tjedan, kako nam dojavljuju osupnuti i bijesni podravkaši, održan jedan od važnih operativnih radnih sastanaka na kojem su, među ostalim, bili direktor Piškornice Mladen Jozinović i Podravkin direktor poljoprivrede Zdravko Dimač. Oni su se, kako čujemo, sve lijepo dogovorili. Piškornica će izgraditi spalionicu otpada i time se riješiti brige kamo s gorivim smećem (jer bi ga inače morali spaljivati u cementarama i za to masno plaćati). Podravka će pak tamo graditi sušaru povrća i velike plastenike te se na više godina obvezati kupovati toplinsku energiju iz Jozinovićeve spalionice.

A sad načas stanimo s tom pričom (nastavit ćemo je kasnije) i počujmo što o spalionicama smeća kažu mnogo učeniji od nas. Prof. dr. Stanko Uršić, fizikalni kemičar i jedan od vodećih stručnjaka za ekologiju u državi, o spalionicama je dosad u raznim medijima zborio ovako: „Trpanje nekoliko stotina tisuća tona smeća u peć rezultira dobivanjem nekoliko milijuna tona opasnog i ekstremno opasnog (plinovitog i krutog) kemijskog smeća koje zauvijek ostaje opasnost i kemijska bomba. U središtu problema su notorni dioksini, najtoksičnije i najkancerogenije tvari koje znanost poznaje. Uzrokuju najmanje devet vrsta karcinoma, a uz to uzrokom su još velikog skupa teških razvojnih i drugih zdravstvenih poremećaja, bolesti i rušenja imuniteta. Stoga je priča o jako dobrim filtrima i malim ispuštanjima zapravo šuplja(…) Danas je poznato da je dioksin najkancerogenija tvar koja postoji, iako su lobisti kemijskih kompanija 20 godina varali svijet da je on kancerogen samo za životinje, a ne i za ljude. Ta je prijevara trajala od 70-ih do 90-ih godina“.

Boreći se protiv Bandićeve ideje o gradnji megaspalionice na Jakuševcu, zagrebački ekološki aktivisti podsjetili su kako se „spaljivanjem otpada u zrak emitiraju teški metali kao što su olovo, živa, kadmij te spojevi dioksina i furana koji su opasni po zdravlje i u najmanjim količinama, pa redovito mjerenje i praćenje koncentracije ovih spojeva nije dostatno za zaštitu ljudskog zdravlja u okolici takvih postrojenja“. Navode, također, kako je „u svibnju 2008. nekoliko udruženja liječnika koja okupljaju preko 33.000 doktora medicine potpisalo apel Europskom parlamentu da se odustane od promocije spaljivanja otpada. Liječnici, naime, tvrde da one imaju izrazito negativni utjecaj na zdravlje te citiraju brojne studije koje to potkrepljuju“.

Svi zagovornici takve ‘obrade smeća’ – a Jozinović u tome nije izuzetak – u pravilu kao primjer dobre prakse spominju bečke spalionice, jednu u samome centru austrijske prijestolnice. No, u hvaljenoj spalionici Flötzersteig znalo se dogoditi da ispusti, primjerice, i 12 puta veću količinu sumpor-dioksida od dopuštene, a o čestim kvarovima i požarima koji uzrokuju ekološke incidente da se ne govori. „Velike razine teških metala zabilježene su na voću i povrću uzgajanom u njezinoj blizini“, ističu zagrebački ekolozi.

Brojne su znanstvene i medicinske studije koje na konkretnim primjerima dokazuju iznimnu štetnost spalionica otpada po zdravlje ljudi, posebno djece. Samo sat vremena googlanja otkrit će vam istodobno fascinantan i zastrašujuć svijet tih studija koje su izradile ugledne europske i svjetske institucije. Studije koje ne ostavljaju previše sumnji da spalionice u krugu od nekoliko kilometara itekako utječu na okoliš i zdravlje ljudi. Negdje više, a negdje manje.

No, vratimo se malo na suludi projekt spalionice otpada koji guraju Jozinović, Dimač, dio Podravkine uprave na čelu sa šefom Marinom Pucarom, župan Darko Koren, lokalni HDZ i njegovi sateliti. Ako je samo deset posto onoga što tvrde znanstvenici i liječnici te dokazuju brojne studije istina, projekt spalionice smeća pokraj Podravkinih tvornica izvan svake je pameti. Dok brojne studije govore o povećanoj razini teških metala pokraj spalionica, Dimač i njegova ekipa baš tamo bi gradili plastenike za uzgoj povrća i sušaru koja će ga dehidratizirati. Dok znanstvenici već godinama trube o najkancerogenijem spoju dioksinu koji u nanočesticama neminovno izlazi iz spalioničkih dimnjaka, uprave Piškornice i Podravke baš bi takav dimnjak posadile pokraj tvornica vegete, čokolina, lijekova i juha.

Na žalost, događa se upravo to. Piškornica pred našim očima postaje jedno od najvećih smetlišta u Hrvatskoj. Uskoro će od hrvatskog kralja otpada Petra Pripuza za čak 70-ak milijuna kuna kupiti pogon za mehaničko-biološku obradu otpada u Varaždinu, u kojem bi se obrađivale i famozne varaždinske bale, ekobomba čiji će veći dio nakon toga – pogađate – završiti na Piškornici. Kruna svega je spalionica smeća. Projekt koji, ruku na srce, treba samo Jozinoviću i njegovu smetlarskom lobiju jer će se tako riješiti gorivih otpadnih frakcija, tzv. RDF-a, koje bi inače morao odlagati na smetlištu ili spaljivati u cementarama i to pošteno plaćati.

Nitko od tih ljudi ne govori o recikliranju, kružnoj ekonomiji koju potiče Europska unija. Nastojanju da se najveći dio smeća – umjesto na smetlište – vrati u sustav i opet upotrijebi u proizvodnji. Moja obitelj, primjerice, samo desetak posto smeća iz kućanstva odlaže u kontejnere za miješani komunalni otpad. Čak 90 posto odlazi u posude za biootpad, papir, staklo, plastiku, metal, baterije i rasvjetna tijela, a krupni otpad odvozimo u komunalno reciklažno dvorište. I, što je najbolje, to ne iziskuje pretjeran trud niti oduzima previše vremena. Uopće nije teško, samo svijest o okolišu i pogled na našu djecu. Ali, moja obitelj je ‘neprijatelj’ Piškornice. Na nama slabo zarađuju. Oni vole brojati novce dok u kamionu dođu tone smeća.

Ako će projekt megasmetlišta Piškornica ozbiljno načeti sliku Podravine kao oaze čiste vode, domaće hrane i plodnih oranica, spalionica otpada – nema nikakve sumnje – ozbiljno bi mogla dovesti u pitanje opstojnost Podravke i Belupa, a bogme i Koprivnice. Mislite da pretjerujemo? Spalionice smeća na zlu su glasu u cijelom svijetu, ma koliko ih branili Jozinović, Pucar, Dimač i Koren. Tko će, dakle, kupovati Podravkino povrće i sve ono što se radi od tog sušenog povrća – juhe i vegeta, primjerice – ako je proizvod opterećen imidžem spalioničkog dimnjaka, teških metala i fatalnih dioksina? Ja prvi neću. I nisam jedini.

I zar je moguće da su se baš svi gospodarski, ljudski i prirodni potencijali ovoga kraja upeli da Jozinoviću pomognu da ostvari svoje megalomanske smetlarske planove? Zar je moguće da je Piškornica, dakle megasmetlište veličine Jakuševca, ključni i jedini razvojni projekt našega kraja? I hoće li baš svi važniji akteri na lokalnoj sceni i dalje manje-više šutjeti o tome? Nakon projekta spalionice smeća pokraj tvornice čokolina šutnji i pasivnosti više nema mjesta.

 

Građanski pokret „NE spalionici“

Ako nam se želite pridružiti, pišite na:

[email protected] ili

[email protected]

Dijelite ovaj tekst na društvenim mrežama,

šaljite ga e-mailovima, učinite ga što

dostupnijima većem broju ljudi.

Zajedno smo jači!