Od svih podataka koji su se mogli čuti u izbornoj noći nakon drugog izbornog kruga - osim, naravno, samih rezultata - nekako je najzanimljiviji bio onaj koji je iznio dr. Tihomir Cipek, da je jedina dobna skupina u kojoj je Ivo Josipović imao prednost ona čiji su članovi stariji od 60 godina.
Kasnije se ta tema dodatno produbila, a sam profesor Cipek u Slobodnoj Dalmaciji pokušao je dati objašnjenje zbog čega je to mlada generacija postala konzervativnija od svojih roditelja.
Ispada, pobogu, da bismo uskoro mogli očekivati da će tinejdžeri početi juriti ulicama pokušavajući upristojiti vlastite roditelje, onako kako se nekad dovodilo u red one s dugom kosom-kratkom pameti.
Nema potrebe ponavljati sve što je na tu temu rečeno prošlih dana, i mjeseci, a i Forum je upozorio na trend još u studenome.
Ima, međutim, jedan detalj koji me naročito privukao, zbog svoje povezanosti s društvenim segmentom kojim se volim baviti, turizmom. Naime, u spomenutom razgovoru s profesorom Cipekom u Slobodnoj Dalmaciji stoji i ovo: "Naš sugovornik podsjeća i na to kako u odnosu na stariju generaciju mladi danas zbog niza okolnosti manje putuju, a manje su u kontaktu s drugim ljudima u multikulturnim sredinama."
Ova je rečenica - osim što izaziva dilemu je li ono o čemu govori uzrok ili posljedica ovog novog mladenačkog konzervativizma - nešto što je mnogo važniji segment tog vala od, recimo, tako čestog spominjanja sunovrata glazbenog ukusa kod klinaca, bez obzira što su na mnogo načina povezani. Ako ne vjerujete meni, vjerujte genijalnom Marku Twainu iz jedne od onih kolekcija citata za svaku priliku:
"Putovanje je smrtna presuda predrasudama, zadrtosti, uskogrudnosti, kojima nažalost podliježe veliki broj ljudi. Široki, cjeloviti i blagonakloni pogled na ljude i stvari nemoguće je imati ako vegetirate u jednom malom kutku svijeta cijeli svoj život."
Ili, ako su vam miliji kršćanski mislioci, Sveti Augustin:
"Svijet je knjiga, a oni koji ne putuju, čitaju samo jednu njezinu stranicu."
Putuju li i koliko mladi ljudi u Hrvatskoj, teško je utvrditi jer statistiku nismo pronašli. Putuju li manje nego što su to radile prošle generacije, recimo one koje su u studentskim godinama bile u osamdesetima?
Teško.
Prvo, način putovanja se sasvim promijenio, i mnogo su dostupnije jeftinije varijante, recimo letovi niskotarifnim aviokompanijama. Recimo, u 2015. će samo sa Splitom - najbrže rastućim aerodromom u "regiji" - biti povezano nekoliko desetaka europskih gradova.
Dalje, neusporedive su i druge pogodnosti namijenjene današnjim mladim globetrotterima, poput nekad nezamislivih načina za nalaženje jeftinijeg smještaja, od hostela do home exchangea.
Na koncu, i granice su po Europi skoro pa ukinute.
Jest, besparica je, kriza je i ljudima su od putovanja važnije neke životnije potrebe. No, kako onda da je Hrvatska u top-pet članica EU-a po broju novoregistriranih automobila? Prioriteti su ponekad bizarna pojava, valjda zato djeluje sasvim normalno da Vlada među dugove siromašnih kategorija stanovništva koje će pokriti iz proračuna uvrsti i - neplaćene račune za mobitel.
Naravno, većina onih avionskih linija namijenjena je u prvom redu stranim turistima koje tako želimo privući, i uspijevamo. No, nije li i to dio one jednadžbe koju spominje Cipek? Sad već očito tradicionalno nemobilnim mladim Hrvatima (rekla bi nova predsjednica "u smislu državljanstva") na kućni prag dolaze stotine tisuća vršnjaka, kad im je - u prosjeku - tako neprivlačno napuštati ovaj komadić zemaljske kugle u kojem se - ah divotne li sigurnosti - neće suočiti ni sa čim novim i nepoznatim. I ništa od tog multi-kulti Babilona da se primi?
Naravno da nije sasvim i generalno točno, ali čini se da od dolaska globalne mlađarije malo i ništa nematerijalne koristi imamo. Pa kako bismo i imali, kad malo koga zanima ikakva interakcija s tim svijetom koji nas podsjeća na ono što postoji izvan naplate apartmana ili neke druge usluge. Pa je moguće i da inače pametni ljudi s uživanjem, recimo, pričaju kako su krivo uputili neke poluizgubljene turiste, jer su se drznuli pitati za smjer njih, "a ne one kojima je to posao". Doživio, vjerujte.
Zato i bez onih citata koji kao da su sišli s boce Jane nije teško ustvrditi: konzervativnost je obrnuto proporcionalna želji da se upozna bilo koji segment svijeta izvan "najljepšeg" dvorišta, grada, mora, brda, povijesti, hrane, vina... Bez obzira prijeti li "opasnost" od osvješćivanja iz vlastita putovanja ili od susreta s gostima koje promatraš isključivo kao nosače novca. Zamisli, ne daj bože, da se sudariš sa sredinom ili ljudima zbog kojih bi shvatio da je onaj nevjerojatni i malo čim potkrijepljeni osjećaj superiornosti samo balunčić od sapunice? A onda je, jel'te, bolje ne testirati ga.