U Benkovcu premjestili spomenik braniteljima da bi postavili Tuđmana

"I ne samo u udžbenicima, u Ustav ćemo uvesti pojam tuđmanizam, kroz jednu zgodnu formulaciju, dogovorit ćemo se kako će ona izgledati", naglasio je Tomislav Karamarko prije nekoliko mjeseci u jednom od onih njegovih govora.

Zaista, ako se stvore uvjeti za to, kada HDZ preuzme kormilo nad državom, bilo bi u redu da svi oni koji su se istaknuli u ljubavi prema domovini budu počasno odlikovani. Nešto slično onome što je Ivo Josipović napravio pri isteku mandata.

Međutim, heroji neće biti savjetnici, šefovi kabineta i protokola što dangube u vili na Pantovčaku. Ma kakvi! Svečanost bi bila rezervirana za one male ljude iz naroda koji su se uzdignuli iznad neimaštine koja ih okružuje i pronašli rješenje da na adekvatan način dokažu svoju odanost Tuđmanu.

Najsvježiji kandidat za takvo ordenje benkovački je gradonačelnik Branko Kutija, koji je prije nekoliko dana tijekom obljetnice osnivanja gradskog ogranka HDZ-a te neuspješnog pokušaja atentata na Franju Tuđmana, otkrio četiri metra visok spomenik prvom hrvatskom predsjedniku.

Možda situacija ne bi bila groteskna da prije 14 godina Kutija, također na gradonačelničkoj poziciji, na isto mjesto nije postavio spomenik hrvatskim braniteljima, koji je sada premješten deset metara istočnije od svoje prve lokacije. Možda nitko ne bi ništa pitao da je spomenik Tuđmanu naručio prije desetak godina, u vrijeme čvrste HDZ-ove vladavine, kada ionako nije bilo važno koliko se troši jer je vladala zabluda da se ima, i da se sasvim dobro živi. 

Osim toga, još u potpunosti nije razjašnjeno koliko su Benkovčani platili tu farsu. Za uređenje Trga dr. Franje Tuđmana u gradskom proračunu osigurano je 250.000 kuna, što se najvećim dijelom odnosi na postavljanje rasvjete. Vrijednost samog spomenika, kako tvrdi Kutija, iznosi 300.000 kuna. A tu su još i troškovi premještanja, postavljanja…

Natječaj nije objavljen, ali zar je to bitno? Gradonačelnik je gotovo samoinicijativno naručio spomenik kao da je riječ o setu keramičkih patuljaka za vrt. 

Ipak, Kutiji se mora priznati da je praktičniji od kninske gradonačelnice Josipe Rimac, koja je za trometarski spomenik Franje Tuđmana izdvojila 900.000 kuna. Tako su, po nekoj sasvim čudnoj logici, visina i raskoš ovih  spomenika obrnuto proporcionalni iznosima proračuna kojima gradonačelnici raspolažu.

Društveno ekonomska slika ovih gradića ipak je malo tužnija. U Benkovcu gradnja šetališta traje godinama, putovi do škola i vrtića već dugo vape za obnovom, a u nekima od obližnjih sela još nije uveden vodovod. Nije puno bolje ni u Kninu u kojem 25 posto stanovništva prima socijalnu naknadu, a gdje stratešku investiciju predstavlja gradnja najveće crkve u Hrvata.

Trend je postao popularan unazad dvije godine, kada je Split vodio Željko Kerum. Desetak dana nakon što je otkrio spomenik Tuđmanu, osječki je gradonačelnik Krešimir Bubalo napravio isto u svom gradu. Čak su i lokalni hadezeovci etiketirali taj čin kao demagoško skupljanje glasova uoči izbora. Dakle, ništa manje tragičan nije ni politički kontekst u kojem se događaju ovakvi ispadi tuđmanizma. Riječ je o jeftinoj upotrebi čovjeka za kojeg se na sve strane zaklinju da im je svetinja, a čijim se likom i djelom koriste kako im u određenom trenutku odgovara.

I dok kninska gradonačelnica i hadezeova princeza uživa podršku Karamarka, ostaje nejasno u kakvom je limbu zaglavio Kutija. Nedavno je 12 članova gradskog odbora HDZ-a dalo ostavku, a jedan od razloga je I nerazumno trošenje gradskog novca.

"Možemo stalno polemizirati o tome", odgovorio je Kutija na pitanje novinara o cijeni spomenika, pa dodao "ali ipak - ovo je 25. obljetnica".

Međutim, bio je to događaj koji nije bio zanimljiv ni predsjedniku stranke. Karamarko je taj dan odlučio provesti na predizbornom skupu u Dubrovniku, što sugerira da situaciju u benkovačkom HDZ-u ne podržava.

Ipak je riječ o, kako drže u stranci, važnom datumu. Smatra se da je neuspjeli atentat bio prekretnica za HDZ. Na stranu to što je cijeli događaj poprimio mitska obilježja. Sud je utvrdio da atentator nije nišanio u Tuđmana, a pištolj kojim je mahao nije bio pravi, nego se radilo o običnom "plašljivcu". Stoga, jedna takva obljetnica, koje inače Karamarko ozbiljno shvaća, predstavlja savršenu priliku za novi hvalospjev  Tuđmanu.

Ako su unutarstranački odnosi razlog njegova nedolaska na tako važan događaj, onda si je priskrbio ocjenu manje iz kolegija čiji je nositelj on sam. 

Knin i Benkovac, ili ono što od tih gradova ostane, neće se pomaknuti s mjesta. Oni su, uostalom, presjek hrvatske stvarnosti u duhu tuđmanizma. Gradovi spomenici nacionalnom ponosu u kojima života nema, kao ni naznaka da bi drugačije moglo biti. Lišeni ikakve perspektive i rastavljeni od svake nade, tu i tamo iskorišteni za politički probitak onih koji se bore za svoje ordenje.