Mediji su u minulom desetljeću vrlo rijetko vjerno izvještavali o procesuiranju ratnih zločina, a u tim izvješćima uglavnom je izostalo objektivno suočavanje koje bi moglo potaknuti društveni dijalog o zločinima i posljedicama, ocijenila je u petak u Beogradu izvršna direktorica nevladine udruge Fond za humanitarno pravo (FHP) Sandra Orlović, donosi Hina.
Orlović je tijekom današnjeg predstavljanja dva izvješća FHP-a - o političkim i medijskim diskursima u suđenjima za ratne zločine 2003-2013. ukazala da ni predstavnici institucija države nisu doživljavali ta suđenja kao mogući generator pokretanja šireg dijaloga o odgovornosti za ratne zločine, niti su u dovoljnoj mjeri podupirali provođenje procesa protiv optuženih.
Autorica izvješća FHP-a Katarina Ristić ustvrdila je da su srbijanski mediji radili velike razlike, ovisno jesu li žrtve zločina Srbi ili ljudi drugih nacionalnosti.
"Analiza pokazuje da su, u slučaju kada su Srbi optuženi za zločine, mediji suzdržani i oprezni, a njihovi su izvještaji šturi i kratki, dok se u drugom slučaju, kad su Srbi žrtve, pokazuje znatno veća zainteresiranost i empatija prema žrtvama", upozorila je Ristić.
Po njezinoj ocjeni, tekstovi u tisku najčešće prate etničku podjelu na “naše” i “njihove” zločince, a odnos prema suđenju je dominantno određen etničkim predznakom optuženog.
Ilustrirajući primjere subjektivnog i pristranog izvještavanja, ovisno o etničkoj pripadnosti optuženih ili žrtava, Ristić je podsjetila na pisanje o slučajevima albanskih žrtava Suva Reka i trgovini organima srpskih žrtava na Kosovu gdje je tijekom pet godina o Suvoj Reci objavljeno 225 tekstova, a o trgovini organima 1.356 tekstova.
Katarina Ristić ukazala je i da "ne treba zanemariti izvjestan broj tekstova" u Večernjim novostima, Kuriru i NIN-u, u kojima se otvoreno govori i o zločinu i o odgovornosti tako da razlog za šutnju nisu uvijek mediji nego i "nesposobnost političke i intelektualne elite da suočavanje s prošlošću pretoče u ozbiljnu javnu temu”.
Ocjenjujući djelovanje političara i institucija od početka procesuiranja ratnih zločina u Srbiji, u izvješću FHP-a se ukazuje da je politički diskurs mijenjan od isticanja jednake krivnje svih strana za ratne zločine i "neprikosnovenost srpske viktimizacije", do "umjerenog patriotizma koji uvodi govor o kažnjavanju svih zločina, o drugim žrtvama i europskim vrijednostima".
Ristić je ocijenila da je izvjesna doza veće osjetljivosti za ova pitanja pokazana u Srbiji tijekom predsjedničkog mandata Borisa Tadića, ali i da još nema spremnosti da se pokrene otvoren dijalog u kome bi se društvo suočilo s prošlošću.
Uspoređujući tekstove o ratnim zločinima u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovina autorica je primijetila da se u Hrvatskoj optuženi glorificiraju i stvara osjećaj pobjednika, da je u Srbiji dominantan osjećaj gubitnika, a u BiH se najviše piše o svjedočenjima žrtava.