Goran Borković
<p>
Karijeru započeo u Sinjskim skojevcima. Nastavio u više različitih klubova iz Splita i Zagreba s promjenjivim uspjesima. Igru više bazirao na asistencijama nego na pogocima. Odlučio da neće završiti u nižerazrednom Vratniku.</p>
U Ruduši pokraj Sinja strijeljan je 21 borac Prvog splitskog partizanskog odreda koji je krenuo oslobađati Dalmaciju od fašizma, a danas se po njemu ne može zvati ni sportsko-rekreacijski centar Foto: Ratnakronikasplita.com
Grad Split ostaje vjeran sebi. Nakon što je gradonačelnik Ivo Baldasar, koji se kliče kao SDP-ovac, poslao vijenac za spomen ustaškoj bojni koja je nasljednike pronašla u HOS-ovoj jedinici Rafael-Boban, pa im kao takvima podigla i spomenik, nastavak priče bio je logičan.
Slobodna Dalmacija javlja da su gradski vijećnici odbili odati počast splitskim mladićima iz Prvog splitskog partizanskog odreda. Za one koji ne znaju, riječ je o nogometašima RNK Splita kojima je bilo dosta fašističke okupacije, pa su 11. kolovoza 1941. krenuli prema Sinju u partizane. Premda im je sugerirano da pričekaju, mladenačka volja za slobodom bila je jača. Bili su praktički bez ikakvog oružja. Nakon tri dana zajedničke akcije, fašističko-ustaške snage su ih okružile u selu Košute pokraj Trilja (spomenik njima u čast, treba li napominjati, srušen je 1991.), zarobile i strijeljale u sinjskoj Ruduši.
Nakon lakrdije koju je napravio već spomenuti Baldasar s imenovanjem ulice po časnoj jedinici, sada je predložio da gradski parlament budući sportsko-rekreacijski park na Plokitama imenuje po Prvom splitskom odredu, ali mu je točka – već pogađate – skinuta s dnevnog reda.
Protiv inicijative gradonačelnika koji bi htio imati i ovce i novce pobunili su se redom Petar Škorić (HDZ), Goran Sičić (HGS), nezavisni Damir Ćosić Roda te Luka Podrug (HČSP). Slobodna javlja dalje ovako: "Iako nisu imali hrabrosti reći javno reći zašto im smeta da se neugledna ledina nazove po hrabroj splitskoj djeci, potrudili su se pred kamerama prosiktati nešto o 'proceduri', 'konsenzusu' i 'povijesnim činjenicama'. 'Mislio sam da smo se usuglasili i utvrdili neka pravila u radu Komisije za imenovanje ulica, trgova i spomenika. Smatramo da neke odluke ne trebaju donositi bez konsenzusa'", kazao je, očito ne bez prethodnog razgovora s Baldasarom, HDZ-ovac Škorić. Ovo mi dodajemo, a Slobodna nastavlja ovako: "I dok od njega nismo ni očekivali ništa smislenije, treba istaknuti kako su vladajući vijećnici doslovce skinuli gaće nakon što je oporba priprijetila rušenjem kvoruma te su zamalo i sami povukli točku o Prvom partizanskom odredu. Dodajmo tome i presedan u radu Vijeća budući da su lokalni političari čak dva puta glasali o tome da se povuče spomenuti prijedlog Komisije za imenovanje ulica, trgova i spomenika: prvi puta još u četvrtak kada je i formalno počela sjednica i kada je to odbijeno, a zatim, eto i danas. Ruku da se još jednom izrugaju s poginulim mladićima oporbi su dali i nezavisni vijećnici Ivica Grubišić, Damir Vidošević i Tomislav Alujević Grgas, koji su prošlog četvrtka, podsjetimo, glasovali upravo suprotno. Što se promijenilo od tada, osim smjera vjetra, nisu otkrili", zaključuje Slobodna o ovoj točki dnevnog reda.
Zato nastavlja jednoglasnim prihvaćanjem odluke da se 30. svibnja proglasi Danom hrvatskih branitelja grada Splita jer da to traži Koordinacija braniteljskih udruga proisteklih iz Domovinskog rata, između ostaloga i zato jer je 6. svibnja 1991. u Splitu organiziran masovni prosvjed ispred zgrade Banovine u kojoj je tada bilo zapovjedništvo Vojno-pomorske oblasti (VPO) Jugoslavenske ratne mornarice prilikom kojeg je ubijen Sašo Gešovski, danas bismo rekli ročnik, tada na redovnom služenju vojnog roka. Imao je 19 godina. Stradao je od metka u transporteru JNA. Jako daleko od svojih Kavadaraca.
Kad već neće Grad Split, hoće Forum.tm. Evo imena svih stradalih u pokušaju Prvoga splitskog odreda da pomogne u oslobađanju domovine. Na sramotu onima koji su ih u tome spriječili i još više duhovnim nastavljačima kojima je i danas miliji fašizam nego sloboda.
Od zarobljenih – u zatvoru je umro Vinko Paić, 21 borac je strijeljan, a trojica su pomilovana i oslobođena.
Poginuli su: Mirko Kovačević - Lala, komandir, Vinko Blaić, Ante Blajčić, Andro Račić Latiša, komandir I. voda, Mate Šarić, komandir I. voda, Mate Šarić, komandir III. voda, Ivan Uvoda i Ljubo Zorica.
U Ruduši je strijeljan 21 borac Splitskog partizanskog odreda: Bruno - Đordano Borovčić - Kurir, Franin, komandir odreda, Alfred Santini Šimunov, politički komesar odreda, Ivan Antonini pok. Stipana, Nebojša Borozan pok. Ivana, Mirko Dujmić pok. Stipana, Branko Duplančić, Lukin, Dušan - Duško Frua pok. Enrika, Petar Jelaska Antin, Jozo - Josip Krstulović, Marinov, Jozo - Josip Markotić pok. Ljubomira, Ivan Marković pok. Grge, Marin Matković pok. Ivana, Vjekoslav - Vjeko Ozretić, Ivanov, Josip - Jozo Petrić, Dujin, Ante Popović pok. Kristina, Josip Radetić pok. Duje, Dragutin Rogulj pok. Ivana, Šimun Stojanac, Tadija Skopljanac Markov, Ante Torkar, Josipov, Davor Urlić pok. Fausta i Ante Zelić pok. Jure.
Među strijeljanima bila su dva borca Solinskog partizanskog odreda, koji su bili zatvoreni zajedno sa Splićanima u Sinju, i to Ante Katić pok. Marina i Ante Čerina - Tonko pok. Tome.