Kad politika od ljudi napravi krpe

Kukuriku koalicija snažno podupire kada ista osoba dokazano i dokumentirano višekratno krši isti zakon. Kukuriku koalicija stoji iza miješanja glavnog ravnatelja u programsko-uređivačke sadržaje na HRT-u. Kukuriku koalicija pozdravlja kada čelni čovjek najveće i najutjecajnije medijske kuće u državi novinare naziva promicateljima zla i neprijateljima. Kukuriku koalicija ohrabruje seksističke ispade prema ženama. Kukuriku koalicija nesumnjivo sumnja u opravdane sumnje u nepravilnosti imenovanja pojedinih šefova poslovnih jedinica na Prisavlju. Kukuriku koalicija prihvatljivim i nužnim smatra uklanjanje glavne tajnice i zapisničarke sa zatvorene sjednice Nadzornog odbora HRT-a kako se ne bi mogao voditi službeni zapisnik.

Protiv tih je navoda teško naći suvisao i razuman argument nakon što je vladajuća koalicija na sjednici saborskog Odbora za medije odbila slijediti zaključak Nadzornog odbora (koji je ista ta koalicija izabrala) o pokretanju postupka razrješenja glavnog ravnatelja HRT-a Gorana Radmana, koji je u vrlo kratkom roku naslagao zavidan niz afera, a koje je NO izrijekom pobrojao.

Da stvar po pulena Kukuriku koalicije bude poraznija, nijednu od afera mu nije smjestio HDZ - ni Karamarko ni Vaso - nego ih je čovjek sam, ničim izazvan, kao po traci proizvodio. Sam je najprije odbijao predati imovinsku karticu, uzimajući sebi za pravo tumačenje zakona, ne razumijevajući što podrazumijeva javna funkcija koju obilato - kako njega osobno, tako i kuću kojoj je na čelu - financiraju osiromašeni građani, a za svoj novac praktički ne dobivaju ništa. Za inat i pametovanje o zakonu odrapilo mu kaznu od 15 tisuća kuna.

U međuvremenu je otkriveno da u vlasništvu ima i hotel u Sloveniji, koji nije prijavio, jer se pravio blesav da nije znao da se mora prijaviti i imovina u inozemstvu. A potom se dodatno bahatio kako ima još neprijavljene imovine.

Nije se pri preuzimanju dužnosti riješio članstva u nadzornim odborima tvrtki koje posluju s HRT-om, niti je te situacije smatrao spornima. Radman je osobno izabrao i najuži krug suradnika u koje je utrpao kumove, šogore i ostale pajdaše, koji su u pravilu daleko od toga da zadovoljavaju tražene uvjete.

Novinare koji su o njegovim marifetlucima obavijestili javnost u najgoroj tuđmanovskoj maniri prispodobio je crvenim, žutim i zelenim vragovima te pokazao da, unatoč tome što vodi glavnu medijsku kuću, suštinski ne razumije bit novinarstva i duboko prezire javnost.

Nije ga nitko ni vukao za jezik kada je na okupljanju zaposlenika kolegicu pozvao da svima pokaže zašto je zovu Noga. Kao što je odbio prihvatiti sugestiju da sa sjednice NO-a mora postojati službeni zapisnik, što podrazumijeva nazočnost glavne tajnice i zapisničarke.

Kad se već u skandale upleo kao pile u kučine, Radman se nije ustezao ni prikrivenog zastrašivanja i mobbinga, pa je na skandaloznu presicu kao zaleđe doveo dvadesetak ljudi iz uredništva i uprave kojima je upravo on omogućio avansiranje. U internu komunikaciju anonimno je pustio peticiju sebi u potporu, koju je unatoč pritiscima sa svih strana potpisalo jedva sedam posto zaspolenika.

Sve to skupa Kukuriku koaliciji nije bilo dovoljno za njegovu smjenu iako je, recimo, Mirela Holy iz ministarske fotelje ekspresno izletjela zbog glupog maila u kojem moli ne zapošljavanje, nego samo da se ne šikanira suprugu stranačkoga kolege.

Za potrebe spašavanja vojnika Radmana izmišljen je i argument da nije saslušana "druga strana", odnosno Radman, iako u Saboru nikad nije traženo očitovanje onoga kojeg se smjenjuje.

Iza najnovije sramote i blamaže Kukuriku koalicije imenom su stali SDP-ovi Šime Lučin, Ivan Račan, Davor Bernardić, Damir Rimac, Damir Tomić i Josip Kregar te HNS-ovi Boris Blažeković i Goran Beus Richembergh. Potonjem je osobito bilo neugodno jer je nekoliko dana prije javno pozvao Radmana na neopozivu ostavku. Sada su mu svi skupa dali tri tjedna za očitovanje o zaključcima Nadzornog odbora, što s obzirom na predstojeću ljetnu stanku znači da Radman može mirno uživati u debelom hladu i svima nam se ceriti u facu negdje do duboko u jesen, a do tada će mu već dobaciti neki novi pojas za spašavanje.

Ništa manje nevinije ruke nema ni šef države Ivo Josipović, koji je – navode političke indiskrecije – osobno nagovarao i nagovorio Radmana da se primi funkcije, a potom i izlobirao za njegov definitivni izbor.

Da je javni natječaj za ravnatelja bio teško probavljiva i namještena farsa, govori i to da se Radman puno prije završetka natječaja oprostio s kolegama i s Verna i iz Sense Consultinga. Predsjednik se, doduše, uvijek može vaditi da on formalno ne sudjeluje u proceduri izbora ravnatelja HRT-a, ali da želi stvar do kraja imati pod kontrolom, pokazuje i to što je na sjednici Odbora za medije bila i njegova savjetnica Zrinka Vrabec Mojzeš iako nije, niti može biti, vanjska članica Odbora. Zar ne bismo, primjerice, vapili do neba da je onomad po sjednicama parlamentarnih odbora sjedio Tuđmanov savjetnik Ivić Pašalić i zvali upomoć sve, od Bruxellesa do Washingtona?

Iz tužnog slučaja "Radman", osim o teškom nesporazumu sa zdravim razumom i nemalim brojem zakona, puno se može naučiti i o tome kako politika brzo i lako od ljudi može napraviti krpe. Ili nešto ima i u šestotinjak tisuća eura prispjelih s Radmanova na SDP-ov račun?