Uzeli gradski novac za socijalu i sanaciju odlagališta, pa ga dali Ultri

Kad ga treba riješiti kao problem, u splitskoj vlasti nitko se ne želi sjetiti Karepovca. No, kad im zatreba novca, tamo ga uvijek ima.

Najvažniji pothvat u mandatu Željka Keruma bilo je uređenje Zapadne obale, šetnice pred hotelom za koji je tada još mogao govoriti da je njegov, a kojim je puno ljudi bilo i još je zadovoljno. Nije ih zanimalo što je originalni projekt izmijenjen do neprepoznatljivosti, pa ni to što se oko nove šetnice počelo plesti more privatnih interesa.

No, dio splitske populacije bio je vrlo nezadovoljan. Jedna je stanovnica istočnog predgrađa Karepovca - zaboravljene nakupine kuća oko gradskog deponija - rekla kako nikad neće proći preko blještave šetnice sa spomen pločama osvajačima olimpijskih medalja, skupim klupama i još skupljim (a sasvim beskorisnim) stalcima za bicikle.

Nisu, naravno, ovo bili razlozi njezinog bojkota. Naime, cijeli je zahvat financiran parama koje su otete iz strogo namjenskog fonda za sanaciju deponija na Karepovcu, na kojem se smeće zbrinjava onako kako to izgleda u filmovima o Indiji i Pakistanu. Kamioni dođu, iskrenu gomilu škovaca, a onda se galebovi i skupljači sekundarnih sirovina pobrinu za ostalo.

Split je grad s jednom od najnižih stopa recikliranog otpada, jer se ni smeće iz zasebnih kontejnera za papir i plastiku nema gdje istovarivati, pa onda vidiš kamione koji i ono malo separiranog otpada istresaju najčešće na istu hrpu. Iz Čistoće, naravno, uvijek spremno za to optužuju građane.

Dva milijuna za festival

U međuvremenu, grad puca po šavovima od turista, a sadržaj kontejnera se prelijeva po ulicama. Nećete vjerovati, ali osim što je komunalno, smeće je u Splitu i turističko pitanje. Osim što cijeli kvartovi u najposjećenijim zonama smrde, gosti po tisućama apartmana nemaju pojma kako i gdje bacati smeće. Vidio sam jednu negativnu recenziju smještaja u kojoj je glavna zamjerka bila nemogućnost reciklaže. Imati jednu kesu za smeće ispod sudopera ne spada u navike naprednog svijeta.

Sve to trebalo je biti riješeno onom gomilom para koje je Kerum spržio na Zapadnoj obali, i ako ima ikoga koga mogu razumjeti u mome gradu, onda je to ona gospođa s Karepovca koja bojkotira Žekijevu šetnicu nakićenu megajahtama.

U međuvremenu je stigla Ultra. Svakogodišnja jadikovka organizatora festivala o tome da su na stalnom gubitku, da se mediteranske turističke metropole doslovno mlate ne bi li ih ugostili, i da će sigurno otići ako ne budu podržani kako zaslužuju. Ta rečenica obično znači da Split i cijela zemlja - zahvalni za neslućene pozitivne efekte - moraju odriješiti kesu i sponzorirati u cashu jednu komercijalnu, privatnu manifestaciju.

I tako se obično dogodi. Koji dan prije ovogodišnje Ultre, grad je našao dva milijuna kuna za podršku festivalu. U tom trenutku nitko nije imao pojma otkud se stvorio toliki novac. A onda je izašao novi broj gradskog službenog glasnika. Kako je objavila Slobodna Dalmacija, zaključkom o preraspodjeli sredstava iz proračuna za 2016. ravno 800 tisuća kuna preusmjereno je Ultri s dvije proračunske stavke: 526 tisuća kuna predviđenih za sanaciju odlagališta Karepovac, i 274 tisuće kuna namijenjenih prehrani socijalno ugroženih građana. Preostalih 1,2 milijuna kuna odnosi se na plaćanje najma Poljuda iz blagajne grada, te oglašavanje grada kao destinacije na stranicama Ultra Europe.

Senzacionalno ulaganje

Riječ je o senzacionalnom ulaganju, kako pokazuje i članak u Slobodnoj:

"Dio tog novca će se kroz porez na potrošnju i vratiti u splitski proračun, no s obzirom na to da je on prošle godine bio nešto viši od 500 tisuća kuna, a ove godine Ultra je zbog otkazivanja prvog dana trajala dan kraće, iznos će zasigurno biti i manji.

'To je istina, u ovoj godini očekujemo nešto manji iznos po osnovi uplate poreza na potrošnju na stadionu i oko njega tijekom festivala Ultra od strane organizatora iz razloga što je festival trajao dva umjesto tri dana. Ipak, zbog povećanoga prometa ugostitelja na području grada Splita na dan kada se festival nije održao na stadionu, u konačnici će grad opet uprihoditi očekivani porez na potrošnju temeljem uvećanih prometa naših ugostitelja toga dana'. smatra dogradonačelnik Kovačević."

Ili, platiš 800.000 da dobiješ 500.000.

Utjecaj Ultre na Split je nedvojben, i stoga ova podrška nije toliko sporna kako se to na prvi pogled može činiti. Dapače, svuda se na neki način motiviraju organizatori sličnih događanja. Ono što, međutim, jest sporno je upravo ono čime se ovakav oblik potpore najčešće objašnjava: brojke. Ili, preciznije, točnost brojki kojima se barata.

U tih nekoliko dana se u Split slije ogromna masa ljudi, koji troše jako puno, a promotivna vrijednost video klipova na internetu i usmene predaje je iznimno velika. I ti pojmovi "ogromna", "jako puno" i "iznimno velika" su najprecizniji podaci koji se uopće mogu izreći o efektima Ultre. A opet, potpora javnim novcem objašnjava se upravo takvim vrijednosnim opisima.

Tajne brojke

Sve brojke koje se spominju su ili sasvim proizvoljne, ili dolaze od samih organizatora. Ni jednog papira, ni jednog računa, ni jednog izvješća kojim bi se to potkrijepilo. To što je festival poput Ultre sasvim sigurno isplativ za lokalnu zajednicu - pitajte iznajmljivače i ugostitelje - ne mijenja potrebu za preispitivanjem načina dodjele javnih sredstava. Naime, javna sredstva pripadaju i građanima koji ne iznajmljuju sobe i nemaju kafiće. Ali žele sređen odvoz otpada, ili popravljene ceste, ili parkirališta, bolji gradski prijevoz...

Oko Ultre se obično sve svodi na to da se ponavljaju tvrdnje o financijskim efektima koji dolaze od oko 150 tisuća ljudi koji navodno dolaze na festival, što ni približno ne može biti točna brojka. Na poljudskom stadionu - uz brojne VIP lože, šankove i golemu pozornicu - ne može stati više od 30-35 tisuća ljudi, pa čak i da se zbroje sva tri dana daleko smo od navedene brojke. Prošle godine, kad se baratalo istom brojkom, u cijeloj Splitsko-dalmatinskoj županiji, u cijelom srpnju (dakle ne samo ta tri dana) zabilježeno je 180.000 turističkih dolazaka. Dakle, sve što imamo o konkretnim rezultatima Ultre jesu izjave organizatora i njihova lokalna interpretacija. Neka itko iz, recimo, NGO ili nekog drugog sektora koji se oslanja na javno financiranje pokuša na taj način dobiti potporu. Pa ismijali bi ga.

Festivalska industrija je ogroman biznis, i mnogo znači bilo kojoj lokalnoj zajednici u kojoj se neko takvo događanje odvija. Zato se prema njima i ulijeva određeni javni novac. No, u tom trenutku i svaki podatak o poslovanju organizatora mora postati javan, a ne da - kao u slučaju Ultre - organizatori sasvim ignoriraju bilo kakav dokaz o broju prodanih ulaznica, posebno kad ih o tome pitaju mediji. Lider u festivalskom poslu je Velika Britanija, i tamo se brojke ili znaju iz dokumenata, ili su napravljene vrlo ozbiljne studije o nematerijalnim (recimo izmjene imidža neke lokacije) ili posrednim financijskim efektima. Pa kad imaš tako precizno izložene brojke i projekcije, oduzimaš bilo kakvo oružje protivnicima. No, za tako nešto treba staviti papire na sunce.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2016. godinu